IDEJA O CRNOGORCIMA KAO "NAJBOLJIM SRBIMA" JE NACIONALSOCIJALISTIČKA TEZA

Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski, poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve Mitropolit † Mihailo:

Crnogorska javnost je bila šokirana. Ovom skandalu su se radovali samo oni, koji su saučestvovali u brojnim stratištima od Vukovara, Ovčare, Srebrenice preko Štrbaca, do Bukovice kod Pljevalja...... Problemi sa SPC imaju svoje duboke korijene, u daljoj historiji, a oni su u svojoj osnovi uvijek imali velikosrpske hegemonističke pretenzije, prisutne i danas, ali mnogo perfidnije nego u ratnim vremenima.....U najnovije vrijeme SPC je snažan oslonac velikosrpskim pretenzijama i često se u Crnoj Gori sa svim bogatstvima koje je protivpravno prisvojila ponaša više kao parapolitički subjekat nego kao crkva......

Odnos Islamske vjerske zajednice prema CPC i obratno, jedinstven je ne samo na Balkanu već i šire. Takvo nasljeđe nam je ostavio posljednji crnogorski suveren kralj Nikola Petrović I, koji je imao i ministre Muslimane u svojoj Vladi......Kada je riječ o Crnoj Gori, više od 95% srpskih intelektualaca misli nacionalistički, a slična je situacija i u Bosni i Hercegovini.

Srpska pravoslavna crkva još nije spremna da prizna postojanje ni CPC ni crnogorske države ni jezika, iako je naša država za gotovo 3 vijeka starija od prve srpske države. Ovdje se očituje sličan odnos i prema drugim narodima, po sličnom ili gotovo istovjetnom šablonu. Kanonski prostor CPC se prostire u granicama crnogorske države i tu svaka drugačija interpretacija i djelovanje predstavljaju narušavanje teritorijalnog integriteta jedne suverene države......

Vaše Blaženstvo! 4. novembra ove godine se desio skandal u Sarajevu, prije početka Konferencije u organizaciji REKOM-a. Kako Vi objašnjavate da nekoga pozovu na neki skup a potom udalje? Ko je odgovoran za to?

MITROPOLIT MIHAILO: Kao hrišćanin i poglavar CPC moram imati razumijevanja čak i za ono što često izlazi iz okvira elementarne domaćinske predusretljivosti, međutim, moram kazati da su kompletne okolnosti u kojima se sve dešavalo jako čudne. U Sarajevo sam došao dan ranije i svi pozvani su imali na uvid listu učesnika. Ostaje da se zapitamo zašto mi to nije bilo saopšteno prethodni dan, već se sačekao moj ulazak u salu da bi taj čin dobio na publicitetu. U čijem interesu i po koju cijenu? Kao što sam već izjavio, u to uključujem i strah od istine pojedinih učesnika.

Kako ste se u tim trenucima Vi osjećali dok ste napuštali prostoriju u kojoj je održana Konferencija?

MITROPOLIT MIHAILO: Moje osjećanje je bilo dvojako. Sa jedne strane sam osjećao sram u ime onih koji su napustili osnovne postulate humanosti, a u jednom trenutku sam se zapitao sa kim bi CPC i njeni vjernici, koji su od početka bili antiratno angažovani trebali da se izmire i koja je naša funkcija u čitavoj priči ako ne da svojim prisustvom doprinesemo boljem razumijevanju, prije svega nekih učesnika koji su bili duboko involvirani u stradanja, kako srebreničkih i drugih mučenika, tako i vlastitih sunarodnika, koje su svojim nehumanim djelovanjem dovodili u poziciju žrtve, pa se u čitavom tom šarenilu često pravi i zamjena teza oko toga, ko je žrtva, a ko počinilac.

Da li Vam se REKOM poslije izvinio i kako je crnogorska javnost, posebno vjernici koji slijede CPC, reagirala na skandal u Sarajevu?

MITROPOLIT MIHAILO: REKOM se izvinio, najprije u pisanoj formi, a zatim i lično u Vladičanskom domu. Crnogorska javnost je bila šokirana. Ovom skandalu su se radovali samo oni, koji su saučestvovali u brojnim stratištima od Vukovara, Ovčare, Srebrenice preko Štrbaca, do Bukovice kod Pljevalja.

Poznato je da se SPC ponaša veoma agresivno prema Vama, odnosno Vašoj Crkvi. Od kada datiraju problemi sa tom Crkvom i na koji način se oni uglavnom manifestiraju?

MITROPOLIT MIHAILO: Problemi sa SPC imaju svoje duboke korijene, u daljoj historiji, a oni su u svojoj osnovi uvijek imali velikosrpske hegemonističke pretenzije, prisutne i danas, ali mnogo perfidnije nego u ratnim vremenima. Najsvježiji problemi datiraju iz vremena nakon 1918. godine, ukidanja CPC i crnogorske vjekovne države, kada su ovi ideolozi bili uvjereni da je tzv. crnogorsko pitanje dovršeno jednom za svagda. Interesantno je napomenuti da zločini počinjeni u Crnoj Gori nakon nasilnog prisjedinjenja po svojoj surovosti prevazilaze čak i one počinjene na prostorima bivše Jugoslavije u najnovijem ratu. To smo i objavili u knjizi “Da se nikad više ne ponovi” u znak pijeteta prema srebreničkim, vukovarskim i drugim mučenicima. U najnovije vrijeme SPC je snažan oslonac velikosrpskim pretenzijama i često se u Crnoj Gori sa svim bogatstvima koje je protivpravno prisvojila ponaša više kao parapolitički subjekat nego kao crkva.

Vašoj Crkvi se ne prizna autokefalnost i pored činjenice da joj je ista (autokefalnost) oduzeta dekretom jedne vlasti i jednog režima. Vjerujete li da će Vam autokefalnost biti kad-tad vraćena?

MITROPILIT MIHAILO: Naša crkva je fakat i njena autokefalnost nikada nije, niti je mogla biti ukinuta. Sve ostalo su političke špekulacije, i čisto nasilje, koje dovodi do situacije da mi u vlastitoj državi nemamo pravo upravljati svojim dobrima i služiti u crkvama koje su nam ostavili u nasljeđe naši preci. Suština je da se preko našeg uzurpiranog kulturnog i duhovnog nasljeđa falsifikuje fizionomija crnogorske duhovnosti, kako bi u pogodnom političkom trenutku Crnogorci lako mogli da se utope i nestanu u tuđem nacionalnom korpusu, čiji je tvrdi oslonac svetosavlje koje se takođe predstavlja kao surogat hrišćanstvu, a tzv. srpstvo kao surogat pravoslavlju. Ideja o Crnogorcima kao “najboljim Srbima” je nacionalsocijalistička teza.

Većinski crnogorski narod u svojoj državi ima mnogo toga tuđega, eto i Crkvu koja djeluje agresivno prema Vašoj, autohtonoj crnogorskoj ckrvi. Zaista, kako objasniti taj fenomen da vlast u Crnoj Gori favorizra tuđu Crkvu, a istovremeno ima maćehinski odnos prema domaćoj?

MITROPOLIT MIHAILO: Ideja obnove crnogorske države je mnoge zatekla nespremne. Sa crkvom je još kompleksnije stanje, premda među negatorima ima i onih koji otvoreno rade u interesu druge države i zato su dobro nagrađeni.

Da li je Vaša Crkva registrirana?

MITROPOLIT MIHAILO: Jeste, na način kako to predviđaju svi pozitivni crnogorski zakoni, nasuprot filijali Srpske pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu, koja u Crnoj Gori djeluje od 1920, a nikada nije regularno registrovana, kao da se nalazi izvan i nažalost iznad Zakona.

Imate li približno tačne podatke koliki procenat Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti slijedi CPC?

MITROPOLIT MIHAILO: Prema najnovijem ispitivanju CEDEMA, CPC uživa povjerenje 35,6% kompletne populacije, ako se uzmu u obzir i poštovaoci CPC onda je taj procenat mnogo veći.

Kakva je situacija sa infrastrukturom Vaše Crkve - posebno kada je riječ o objektima, zemljištem i obrazovnim ustanovama?

MITROPOLIT MIHAILO: Na ovo pitanje sam odgovorio već ranije, ali moram dopuniti, da se uništavanjem prepoznatljivog “rukopisa” CPC u našim sakralnim objektima pokušava brisati vjekovno pamćenje Crnogoraca, i nažalost mnogo toga je otišlo u nepovrat. Što se tiče obrazovnih ustanova za sada smo u poziciji da naše kadrove školujemo u sestrinskim crkvama, u inostranstvu, a u toku je i projekat obnove cetinjske bogoslovije, koja je takođe uzurpirana od strane Srpske mitropolije u Crnoj Gori.

Kakav je odnos drugih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, posebno Islamske, prema CPC?

MITROPOLIT MIHAILO: Imamo jako korektne odnose i sa Katoličkom crkvom i sa Islamskom vjerskom zajednicom, od kojih ne možemo očekivati da se direktno uključuju u rješavanje problema CPC. Odnos Islamske vjerske zajednice prema CPC i obratno, jedinstven je ne samo na Balkanu već i šire. Takvo nasljeđe nam je ostavio posljednji crnogorski suveren kralj Nikola Petrović I, koji je imao i ministre Muslimane u svojoj Vladi.

Poklonili ste se nevinim žrtvama u Srebrenici i Vukovaru i, ako se ne varam, jedini ste pravoslavni sveštenik sa prostora bivše Jugoslavije koji je to učinio. To bi se u nekim normalnim zemljama tumačilo kao normalan ljudski gest, a pogotovo je normalno da je učinjen od strane onog koji propovijeda Božje zapovijedi. I drugi ih propovijedaju, ali ipak ne dolaze ni u Srebrenicu ni u Vukovar. Komentar?

MITROPOLIT MIHAILO: Nažalost istina je. Kada je riječ o Crnoj Gori, više od 95% srpskih intelektualaca misli nacionalistički, a slična je situacija i u Bosni i Hercegovini. Srpska pravoslavna crkva još nije spremna da prizna postojanje ni CPC ni crnogorske države ni jezika, iako je naša država za gotovo 3 vijeka starija od prve srpske države. Ovdje se očituje sličan odnos i prema drugim narodima, po sličnom ili gotovo istovjetnom šablonu. Kanonski prostor CPC se prostire u granicama crnogorske države i tu svaka drugačija interpretacija i djelovanje predstavljaju narušavanje teritorijalnog integriteta jedne suverene države.

Hvala Vam velika što ste se poklonili žrtvama moga naroda i drugih nevinih Božjih stvorenja, te za ovaj razgovor.

MITROPOLIT MIHAILO: I meni je bilo zadovoljstvo, kao i uvijek kad se razgovara sa razboritim ljudima koji uvažavaju mišljenje svojega bližnjega. Kada mi god bude moguće i ako Bog da zdravlja uvijek ću se sa pijetetom pokloniti svakom nevino stradalom Božjem stvorenju.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (www.orbus.be)