Sabor na Kritu nije vaseljenski

Sabor pravoslavnih crkva koji će se održati od 16. do 27. juna na Kritu nema vaseljenski karakter. Po duhu i ciljevima to je politički, a ne duhovni skup. Njegova priprema trajala je duže od stoljeća. Još početkom prošloga vijeka, carigradski patrijarh pozvao je mitropolita Mitrofana Bana i cijelu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, da učestvuju na ovom Saboru, koji je odlagan do današnjeg dana. Trebalo je da odlučuje o teološko-kanonskim pitanjima, a ne političkim kojima će se baviti, koja nijesu u njegovim kompetencijama. Kad su prije dvije decenije, napokon, pripreme Sabora dovedene do konca, Srpska crkva, poduprta od najviših adresa crnogorske i srpske države, ucjenama i prijetnjama je uticala da nas sestrinske crkve zaobiđu, i ne pozovu na Sabor, inače, osmi po redu. Prethodni, sedmi, održan je u Nikeji 787. godine. Na četvrtom vaseljenskom saboru u Halkidonu, na kome je usvojen simvol vjere koju ispovijedamo, održanom od 8. oktobra do 1. novembra 451. godine, učestvovao i dukljanski episkop Evander, što nam služi na čast.

Politički karakter kritskoga Sabora, iščitava se iz činjenice da na njemu, sem Crnogorske, ne učestvuje ni Ukrajinska crkva, duhovna okosnica države sa oko 45 miliona stanovnika i Makedonska koja ima oko tri miliona vjernika. A učestvuju Poljska pravoslavna i Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke, ruske političke-obavještajne ekspoziture u ovima trima katoličkim zemljama. Zato se pitamo, kako su to sveti oci radili na pripremi Sabora, kako su objavili, po apostolskoj riječi u duhu sloge i razumijevanja?

Zabrinutost Crnogorske u vezi ovakve konačnice, u pitanju ovoga velikoga skupa pravoslavnih crkava, prirodna je zbog njenog bića utemeljenog u jevanđelju i identiteta naroda koji joj je povjeren na razvijanju hrišćanskih vrlina. Ona u dvadesetom vijeku nastupa u ime hrišćanske vjere i savjesti njenih klirika, u ime pravde i moralnih načela. Država mora da je štiti na temelju integriteta i suvereniteta koji oličava, u ime Crnogoraca koji su je zasnovali, branili i odbranili i njihove kulture i imena. Što naša zemlja u ovom slučaju nije uradila, naprotiv, poduprla je naše neprijatelje. Neka joj je to na dušu.

Mitropolit Mihailo