Cimeša: Protivurječja srpske Crnogorke

Da se država Srbija stalno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore potvrđuje i intervju predsjednice Narodne skupštine Srbije Slavice Dejanović Đukić podgoričim Vijestima, kojim se, kako tvrdi Borislav Cimeša, glavni urednik časopisa „Lučindan“, „ tendenciozno uključila u kampanju popisa“.

„Odakle joj pravo da ne poštuje međudržavne granice“, stoji, između ostalog u reagovanju Cimeše, na tekst u „Vijestima“, objavljen 04.04.2011.godine.

U reagovanju Cimeša piše:

"Kako mogu odnosi izmedju susjeda biti u usponu, kada se srpska država direktno i stalno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Ovo potvrdjuje posljednji intervju predsjednice Narodne skupštine Srbije Slavice Djukić Dejanović kojim se krajnje tendenciozno uključila u kampanju popisa u Crnoj Gori iako u istom tvrdi da nema presije na bilo kakve odluke donijete u crnogorskoj državi. Ako nema presije na Crnu Goru, čemu onda njena, ne predpopisna, već neposredna popisna kampanja u vrijeme trajanja popisa. Ako nema srpskog miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore, zašto onda njena tolika presija na Crnu Goru u korist Srba. Čemu su trebala da služe četiri srpska konzulata u Crnoj Gori, kada ih toliko nema u mnogo većim državama od crnogorske u kojima živi brojnija srpska zajednica nego što je u crnogorskoj državi. Ako su odnosi toliko dobri zašto je odložena posjeta Srbiji gospodina Krivokapića.

„I ja sam Crnogorka“, tvrdi ona, ali se pritom ne zalaže za ugrožena prava i status Crnogoraca u vlastitoj državi od svoje nove srpske domovine i njene permanentne negacije i asimilacije, pa ih imenuje narodom Crne Gore ili gradjanima. Zalaže se za egal odnose izmedju dvije države, ali pri tome ne brani „svoje“ Crnogorce od Srba, nego Srbe od nepostojećeg pritiska Crnogoraca.

Nju životno i posvećeno interesuje činjenica da Srbi u Crnoj Gori nesmiju biti nacionalna manjina, nego više od toga. A više od toga je, da budu konstitutivni narod iako ona ovaj termin formalno nije upotrijebila. „Nema državnih funkcionera koji vrši bilo kakvu presiju na bilo kakve odluke u Crnoj Gori“, veli ona a sama poput Tadića u ovom intervjuu istupa suprotno tome.

Zaboravila je stavove Vesne Pešić izrečene u članku „Kako poništiti Crnogorce“ i pitanje upućeno Tadiću, što je sa 57 milijardi dinara budžeta Srbije? Da nijesu usmjerena ka kampanji protiv Crnogoraca uoči popisa. Zaboravila je takodje vlastiti apodiktički stav „ne možemo prihvatiti da Srbi budu nacionalna manjina u Crnoj Gori“. Kakav je ona to državni funkcioner koji ne poštuje državne granice izmedju dvije države. Za nju su medjudržavne granice vještačke. Odakle njoj pravo u ulozi koju vrši da zbog svojeg porijekla negira medjudržavne granice što potvrdjuje svojim riječima „mi ne možemo praviti granice jer su nekima djedovi iz Crne Gore“. Da li je važniji nečiji djed od jedne države i njenog autohtonog naroda. I tako u krug i u nedogled, gospodja predsjednica ne izlazi iz začaranog kruga sopstvenih kontradikacija. Vi imate problem sa državljanstvom, a ne mi. Ona bi, očito, željela da sva Crna Gora ima dvojno državljanstvo kako nebi posjedovala slobodan narod i gradjane, već i preko toga bila sastavni dio Srbije. I u funkciji njene nove, srpske domovine. Uostalom, kakva je ona Crnogorka, ako je to uopšte, koja je „od kada zna za sebe govorila samo svoj srpski jezik“. Više je nego očigledno, da ona ne priznaje crnogorski jezik.

Ni jednom riječju intervjuisana na pominje agresiju SPC na Crnu Goru, Crnogorce, C P C, niti onu koju sprovodi državno-politički vrh kojemu i sama pripada, na zemlju njenog matičnog porijekla. Prva dama i primus srpskog parlamenta, u stvari, ne poručuje ništa novo. Ona samo ponavlja stavove i mišljenja koja smo već toliko puta čuli, a upereni su protiv Crne Gore i Crnogoraca. I kao takvi oni ne vode uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa, niti brišu granice izmedju država, nego ih još više učvršćuju kao barijere. Gospodja Djukić svojim misaonim horizontom i misijom bježi od stvarnosti, od poštovanja drugog, od ravnopravnosti u medjusobnim odnosima. A takvi stavovi nemaju afirmativnu kvalifikaciju za svojeg autora. Sve dok toga ne bude svjesna, kao ni njeni prethodnici i sljedbenici glavna adresa srpskog naroda neće biti Beograd, već isključivo Hag.

Glavni i odgovorni urednik

časopisa „Lučindan“

glasila C P C

Borislav Cimeša