Jedna autokefalna crkva u CG nije rješenje crkvenog pitanja

Mediji informišu o nacrtu novog programa DPS-a kojim je predviđeno da, zbog toga što su pravoslavni vjernici podijeljeni, prevazilaženju ove podijeljenosti najbolje pogoduje jedinstvena i organizaciona samostalnost pravoslavne vjerske zajednice uz puno poštovanje i afirmaciju crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta i međunacionalnog sklada. Dalje piše, ovakav pristup je rezultat posvećenosti rješavanju svih podjela koje mogu ugroziti stabilnost, prosperitet i međunarodni ugled države.

Suština ovog programa može se svesti u dvije rečenice: Crnoj Gori je potrebna jedna autokefalna pravoslavna crkva sa sjedištem u zemlji; za razliku od Srbije koja je država srpskog naroda naša zemlja je građanska država u kojoj je irelevantno pitanje karaktera crkve. Obje zaslužuju kritiku, jer iz njih proishode logički neodrživi zaključci da Srpska pravoslavna crkva može biti crnogorska po sadržini i lojalna Crnoj Gori, i da ova država može opstati bez dominacije crnogorskog duha u njoj.

Neka niko ne umišlja da se naše crkveno pitanje može riješiti jednom autokefalnom crkvom koja bi bila depozit srpske duhovnosti i tradicije, nemuštog naziva Pravoslavna mitropolija. Na čelu sa pontifeksom koji se ne bi očitovao o političkim, državnim i nacionalnim pitanjima da ne bi iritirao Crnogorce, i bio sruke vlastima. Na stranu to da je Srpska crkva vjerna samo Srbiji, zemlji matici, dok Crnu Goru doživljava kao privremeno državno rješenje, nametnuto silom. Nema te vradžbine kojom se srpska crkva može lišiti srpskog duha. Zato nije mudro niti ljudski da se Crnogorcima negira pravo na puni vjerski, nacionalni i kulturni iskaz, a kamoli da nam se otima crkvena imovina i baština koja je depozit naše povijesti i temelj narodnog bića, kao što nam to radi srpska crkva udružena sa djelovima državne administracije. Crnogorsko crkveno pitanje se ne može ignorisati, jer će proizvoditi političku nestabilnost i uvijek, iznova, provocirati njegovo rješavanje. To je suštinsko pitanje opstanka crnogorske nacije i države koje se može odložiti ad akta, tek kada se riješi status Crnogorske crkve kao domicilne, a crkvena imovina i kulturna baština ponovo uzakone u državno vlasništvo.

Odavno smo izloženi imperijalističkom pritisku beogradskih centara moći koji su u saglasju sa velikosrpskim centrima moći u zemlji, spremnim na kolaboraciju sa bilo kime samo da otmu vlast u zemlji. Naše građane, koji se iskazuju kao Srbi, koriste za ekspanzionističke ciljeve. Namjeravaju da se instrumentima naše države obračunaju sa crnogorskim identitetom koji je jedina prepreka ponovnoj aneksiji. Taj identitet i državotvorna svijest imaju duboko utemeljenje u vjekovnom žrtvovanju naših najboljih sinova i šćeri koji su živote polagali za ideale slobode, pravde i jednakosti. Crna Gora je iskaz tih žrtava i njihove državotvorne svijesti, u protivnom, ne bi bilo razloga za njeno postojanje. Zato je ona crnogorska država i mora opstati kao takva. Naravno, da treba da bude uzorna građanska država koja svima garantuje građanska i sva druga prava, ali je isključivo snažan crnogorski identitet većine građana preduslov opstanka i postojanja Crne Gore. Za njegovo postojanje nužan preduslov je postojanje crkve po karakteru crnogorske, dakle, Crnogorske pravoslavne crkve. U protivnom, neriješeno crkveno pitanje može biti uzrok velikih nevolja i sukoba u budućnosti koji mogu destabilizovati zemlju i dovesti u pitanje njen suverenitet, na štetu i zemlje i svih građana.

Cetinje, 06.juna 2015. Mitropolit Mihailo