« Ostali tekstovi
Autor: J.P.
Postavljeno: 07. 07. 2014.
Ž.Tomović Država treba Cetinjski manastir da stavi pod svoju upravu
CETINJE,LJETNJA POZORNICA
04.07.2014.godine
ZAKONSKO SANKCIONISANJE SVIH, BEZ IZUZETAKA, KOJI UNIŽAVAJU UGLED CRNE GORE URUŠAVAJU NJENO USTAVNO UREĐENJE I RADE PROTIV NJENIH VITALNIH INTERESA
Vaše Blaženstvo, gospodine Mitropolite Mihailo,
poštovani prisutni
Danas smo ovđe da, još jednom izrazimo svoje nezadovoljstvo odnosom države Crne Gore prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
Više puta smo to činili, ali bez posebno vidljivih rezultata.
U komunikaciji sa odgovornima nailazi se na razumijevanje značaja Crnogorske pravoslavne crkve, posebno njene autokefalnosti, ali kad je potrebno preduzeti konkretne radnje i mjere iz svoje nadležnosti, tu nastaje prekid, odugovlačenje, čekanje boljih vremena i ko zna koji sve razlozi se navode.
Naravno, ni jedan od razloga nema osnova. U pitanju je neodlučnost.
Crna Gora je uredila svoje odnose sa dinastijom Petrović Njegoš, što je za svaku pohvalu jer je izrazila svoj odnos poštovanja prema nosiocima vlasti prethodne međunarodno priznate države Crne Gore.
Na ovaj način naglašen je samo dio viševjekovnog kontinuiteta državnosti Crne Gore.
Dinastiji Petrović Njegoš prethodio je rad Mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve koja je stvorila, izgradila, održala i razvila svijest o značaju državnosti Crne Gore.
Jedina organizacija koja je gajila vjeru u državnost Crne Gore je Crnogorska pravoslavna crkva.
Ova činjenica ostala je nezaštićena državom i prepuštena samoj sebi - Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
Da li nekome smeta CPC?
Da, smeta onima koji svoj razvoj vezuju za centre koji su van Crne Gore a za cilj imaju eksploataciju građana i ostalih vrijednosti Crne Gore.
Takođe pitanje koje traži odgovor je Koliko među nosiocima ustavnih i ostalih državnih ovlašćenja Crne Gore ima onih koji imaju 2 ili 3 državljanstva?
Odgovor je značajan zbog toga što državljanstvo jeste dio identiteta a oni koji imaju više državljanstava svoj identitet dijele sa drugom državom. Pri tome nosilac je Ustavnih ovlašćenja Crne Gore i svakako da i svoja ovlašćenja dijeli u skladu sa državljanstvima.
Odgovor na ovo pitanje je veoma značajan jer takvima nije prioritet razvoj Crne Gore nego klackaju između razvoja država čije državljanstvo imaju.
Dakle, ne razvoj Crne Gore nego podređivanje Crne Gore razvoju drugih.
Prema tome, uprkos razvoju institucija nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Crne Gore, osnovna vrijednost ostaje sama. Kao da se institucije nastavljaju razvijati pod uticajem Velikosrpskog ali i ostalih velikonarodnih projekata.
Crnogorci su marginalizovani, osim onih koji prihvataju Đilasov koncept Crne Gore i Crnogorce kao separatiste. Razumijevanje Crnogorskoga naroda kao odvajanje od Srpskoga naroda je najgori koncept za identitet Crnogorskoga naroda ali, kako stvari stoje, upravo oni su zaduženi za negiranje kolijevke državnosti Crne Gore. Upravo oni sprječavaju da bitne činjenice o državnosti ne budu i temelj kontinuiteta države Crne Gore. Kao da je to osnova ispod koje se ne može ići.
Čemu onda obnova državnosti Crne Gore kad nije zaštićena vjekovima stvarana vrijednost?
Ovo su glavni razlozi zbog kojih Crnogorska pravoslavna crkva ne zauzima mjesto koje joj istorijski pripada. Istorijski ali i sa aspekta kulture u Crnoj Gori, ukoliko kulturu posmatramo kao doprinos univerzalnim vrijednostima. Sa toga aspekta CPC je dala ogoman doprinos razvoju multikonfesionalnog, multivjerskog društva.
I navedeno, nadležni, ne vrjednuju.
Neprepoznavanje sopstvenih vrijednosti, u tome procesu, je metod koji je nametnut ali je u temelju razgradnje i siromašenja Crnogoraca jer
ako ne znaju što vrijedi onda ne mogu znati ni koliko vrijedi.
Kako je moguće pominjati održivost ekonomskog razvoja u uslovima tržišne privrede, ako nije zaštićena vjekovima stvarana vrijednost. Nikako. Zbog toga, iako nekome ovo astraktno djeluje, stabilan održiv ekonomski razvoj Crne Gore nije moguć bez poštovanja sopstvenih vrijednosti – prije svih Crnogorske pravoslavne crkve. Odatle počinje razumijevanje Crne Gore, naših slikara, pjesnika, književnika, filozofa, naučnika, pravnika, ekonomista, privrednika, građana.
Preduzimanje zakonskih mjera prema onima koji, svojim djelovanjem, nanose štetu svojoj državi jedan je od primarnih zadataka svake države.
Pri tome nečinjenje ima isti značaj kao i činjenje protivno interesima Crne Gore.
To što nijesu pročitali, što nijesu dovoljno obrazovani za poslove koje obavljaju ili imaju drugačija vjerska osjećanja ne bi smjelo biti opredjeljujuće ali je problem u tome što jeste opredjeljuće.
Za pretpostaviti je da od njih potiče destruktivna „logika privida“ kojom stvaraju privid da se nešto radi a unaprijed im je jasno da ništa neće učiniti da pokrenu pravi proces. Na ovaj način iscrpljuju ljudski potencijal i nanose štetu ne samo CPC. Održavaju i snaže mitološki dio ljudskoga bića, što čovjeka odvaja od realnih problema i sagledavanja realnih mogućnosti.
Crnogorska pravoslavna crkva se obraćala svim nadležnim organima u Crnoj Gori i inostranstvu.
Dobijen je odgovor samo od Savjeta za građansku kontrolu rada policije, povodom onemogućavanja ulaska Crnogorske pravoslavne crkve u Cetinjski manastir 18.aprila 2007.godine.
Savjet je, između ostalog, ocijenio da „nijesu primijenjena sva raspoloživa policijska ovlašćenja protiv osoba, iz kriminogenih struktura, koja su prema zvaničnim policijskim informacijama, naoružana boravila u Cetinjskom manastiru“.
Ocijenio je i da je neprihvatljivo da pored protoka vremena „javnost u Crnoj Gori nije upoznata sa identitetom lica za koje je policija tvrdila da imaju kriminogenu prošlost i preduzetim službenim radnjama službene prirode u vezi sa slučajem“.
Od 2007. do 2014.godine ne znamo ko su ta lica.
Tvrdim sljedeće, da su u pitanju zagovornici državnosti Crne Gore i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve odavno bi bili pravosnažno osuđeni i izdržavali kaznu.
Đe je suverenitet i nezavisnost države i profesionalizam Policije neka svako zaključi za sebe.
Po pitanju Cetinjskog manastira imam i konkretnu inicijativu za uređenje statusa ovoga osnovnoga objekta državnosti Crne Gore.
Naime, u sastav Narodnoga muzeja Crne Gore su:
„četiri posebne muzejske jedinice: Istorijski muzej (u čijem sastavu su Muzej kralja Nikole, Muzej Petra II Petrovića Njegoša, Njegoševa rodna kuća, Njegošev mauzolej na Lovćenu, dvorska crkva na Ćipuru, mauzolej Vladike Danila na Orlovom kršu i Reljef Crne Gore), Umjetnički muzej sa Galerijom savremene umjetnosti Dado Ðurić, Etnografski muzej i novoosnovani Arheološki muzej sa Lapidarijumom. Muzeji su smješteni u zdanjima koja sama po sebi predstavljaju kulturno-istorijske spomenike najvećeg značaja.
Tragovi sakupljanja muzealija na terenu sadašnje Crne Gore sežu u vrijeme crnogorskih mitropolita, a karakter prikupljenih predmeta upućuje prije svega na crkvenu istoriju.” (Citat je sa zvaničnog saita Narodnoga muzeja Crne Gore)
Bez obzira na navedene činjenice, u sastav muzejskoga kompleksa nije Cetinjski manastir iako je osnova istorijskoga jezgra Prijestonice Cetinje.
Cetinje se razvilo oko manastira. Ostali objekti, koji su nastajali kasnije, u sastavu su najvećeg muzeja u Crnoj Gori a prvi, osnovni, temeljni objekat nije, iako je proglašen za spomenik kulture.
Razlog ovome treba tražiti u činjenici da je u Cetinjski manastir smještena Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve. Dakle, organizacioni dio crkve strane države drži najznačajniji objekat istorijskoga jezgra Prijestonice Cetinje i državnosti Crne Gore.
Kako je u takvim uslovima, građanima Crne Gore ali i strancima moguće prikazati i objasniti državnost Crne Gore.
Kontinuitet i vjekovna državnost ostaju samo u glasu vodiča ili slovo umrtvljeno na papiru. Potpuno bezživotno i neargumentovano.
Zvuči nevjerovatno i zbunjujuće, iako je istinito.
Ćutanje nadležnih organa povodom nedavno date izjave ministra pravde Republike Srbije dovoljno govori o nedostatku volje za očuvanje identiteta Crnogorskoga naroda ali i o nedostatku volje za očuvanje i razvoj kulture u Crnoj Gori i njenoga suvereniteta i nezavisnosti.
Opšte poznata činjenica je da je autokefalna Mitropolija Crnogorske pravoslavne crkve uvela Crnogorski narod i državu u red prosvijećenoga svijeta.
Dakle autokefalna Mitropolija Crnogorske pravoslavne crkve a ne sadašnja Mitropolija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, iako ta Mitropolija stoluje u Cetinjskome manastiru.
Mitroplija SPC nije ni postojala kad je Mitropolija CPC vršila svoju istorijsku misiju.
Svojatanje dostignuća autokefalne CPC i države Crne Gore govori o nedostatku vrijednosti onih koji to čine a ćutanje nadležnih je samo nastavak osnažene Velikosrpske politike.
Da bi Crna Gora sačuvala svoj identitet mora, na prvome mjestu, sačuvati Cetinjsku manastir i staviti ga pod svoju upravu.
Vraćanje Cetinjskoga manastira pod upravu države Crne Gore je jedini način za očuvanje kulturnoga blaga Crne Gore, istorije i identiteta.
Zbog toga i n i c i r a m da Cetinjski manastir uđe u sastav Narodnoga Muzeja Crne Gore, da njime upravlja država, kao i ostalim muzejima, uz omogućavanje vršenja vjerske službe u Crkvi svete Gospođe u vrijeme koje odredi Uprava muzeja, odnosno država, a koje je u skladu sa vjerskim potrebama obije crkve.
Na ovaj način država će upravljati svojom imovinom a biće umanjene posljedice diskriminacije Crnogorske pravoslavne crkve.
Istovremeno, vrijednosti Crne Gore bi bile korišćene u njenome interesu a ne u interesu strane države i to u cilju omalovažavanje Crne Gore.
Zahvaljujem na pažnji.
Željko Tomović