N.Belada: Krivično da odgovaraju oni koji su otuđili imovinu crkve

Adv.Nikola Belada

Opšte crnogorski narodni zbor

Cetinje, 04.jul 2014.godine

Pokretanje krivičnog postupka protiv lica koja su otuđila i onih koja su omogućila nezakoniti upis crkvene imovine u vlasništvo SPC i njene matice države Srbije, blaga je i neadekvatna mjera za svu štetu koja je pričinjena CPC i državi Crnoj Gori. Nije mi poznato da postoji primjer u svijetu gdje se istorija, kultura, tradicija svim sredstvima željela negirati, falsifikovati, zatrijeti, kao što je to primijenjeno na državu Crnu Goru i CPC.

Istorija CPC njena prvenstvena uloga i značaj kao institucije ne samo vjerskog, već kao simbola i državnog, daju svim vjernicima i poštovaocima ove crkve za pravo da ukažu da cjelovito rješenje crkvenog pitanja nije partijsko već državno pitanje, jer samo postojanjem crnogorske crkve, postojaće i crnogorski narod i država Crna Gora.

Međutim realnost i sadašnjost trenutka, položaj CPC izazivaju zabrinutost i traže hitne i odlučne poteze, da se povrati ugled, položaj i značaj CPC, kakav je imala do 1920.godine.

Nasilnim ukidanjem crnogorske crkve, moćnici su preduzeli sve mjere da joj oduzmu i imovinu. Posebno u periodu od 90-tih godina do današnjeg dana nepokretnosti se knjiže-upisuju na, sa stanovišta prava neidentifikovanu stranu silu u Crnoj Gori, Srpsku pravoslavnu crkvu. Na stotine hiljada metara kvadratnih nepokretnosti bez valjanog pravnog osnova, protivno važećim zakonima o nepokretnostima, uknjiženo je kao vlasništvo – svojina SPC. Upis je izvršen bez podnijete pravno valjane dokumentacije, a u mnogim slučajevima nije podnijet ni zahtjev za uknjižbu. Svi pravni sistemi štite svojinu kao univerzalno pravo. Upravo u Crnoj Gori nečinjenjem ili svjesno ili nesvjesno radeći, omogućeno je SPC da postane vlasnik ogromnih nepokretnosti u milionskim iznosima i time postane značajan ekonomski faktor u ovoj državi. Nije poznato da je bilo ko indivudualno ili kolektivno snosio bilo kakve posledice; ni disciplinske, a da ne pričamo o krivičnim. Dakle, izvršioci i nalogodavci ostali su van sfere krivične odgovornosti.

Da se posjetimo kako je stanje na spomenicima kulture u Crnoj Gori. Ministarstvo kulture i medija je u maju 2005 godine obrazovalo komisiju za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine u Crnoj Gori. Po izvještaju komisije od ukupno pregledanih 350 spomenika kulture 246 je devastirano. Od tog broja na 138 spomenika kulture evidentirane su posledice nelegalnih i nestručnih radova (što podrazumijeva da se obnova, restauracija i konzervacija spomenika kulture radila bez valjane projektne dokumentacije ili mimo nje, bez stručnog nadzora, bez odobrenja nadležnog državnog organa ili zavoda, da su nestručno izvođeni radovi). U nelegalnim i nestručno izvedenim radovima primat pripada srpskoj pravoslavnoj crkvi gdje je devastirano ili degradirano 80 objekata. Karakteristika uticaja nelegalno i nestručno izvedenih radova je u tome što u največem broju za posledicu imamo trajno oštećenje pojedinih spomeničkih vrijednosti ili trajan gubitak spomeničkih vrijednosti. Najtipičniji primjeri ovakvog nelegalnog i nestručnog postupanja na spomenicima kulture su Manastir Stanjevići, Manastir Dujevo, Manastir Podostrog, Manastir Stanjevići, Manastir Starčevo, Cetinjski manastir, Manastir Ždrebaonik, Donji manastir Ostrog, Manastir Ćelija Piperska, Duklja, Manastir Dobrilovina itd.

Pod izgovorom vraćanja objekata potrebama vjernika, SPC je primijenila nova arhitektonska rješenja u pogledu gabarita, volumena i izgleda. Kroz nelegalne radove i druge zahvate na objektima, unošenjem novih elemenata koji nijesu svojstveni i primjereni autohtonoj i graditeljskoj kulturnoj baštini Crne Gore, a pod izgovorom privođenja objekata bogoslužbenim funkcijama namjerno su izmijenjena njihova prepoznatljiva istorijska, kulturna i arhitektonska svojstva i vrijednosti. Zašto je to urađeno? Iz prostog razloga da se zatre trag svega što je autentično crnogorsko, da se uništi biće i duh srnogorskog postojanja. Baš u vrijeme ekspanzije nedozvoljenih radova na spomenicima kulture u Crnoj Gori je bio na snazi i u primjeni Zakon o zaštiti spomenika kulture, usvojen na skupštini Crne Gore novembra 1991.godine. U kaznenim odredbama ovog zakona predviđena su krivična djela za svakog ko ošteti ili uništi spomenik kulture ili ko bez dozvole nadležnog organa izvodi radove na spomeniku kulture, čak sa predviđenom kaznom zatvora do 3 godine. Međutim i ovog puta izvršioci i nalogodavci ostali su van sfere krivične odgovornosti.

Dakle, ne samo da je postojalo uporište u domaćem nacionalnom zakonodavstvu, da se gone učinioci krivičnih djela, već se potvrda takvog postupanja mogla naći i u međunarodnom pravu. Naime, druga konferencija ministara Evrope 1985 godine, donijela je konvenciju o zaštiti nasleđa arhitekture Evrope (tzv. Granadska konvencija). Po članu 9. te konvencije izričito se navodi na neophodnost primjene zakonskih mjera u borbi protiv kršenja kulturnog nasleđa, a po datim smjernicama za pravilno tumačenje člana 9. konvencije predviđa se i zatvorska kazna za prekršioce. Da zaključim nama u tom periodu nije bilo dovoljno da imamo osnovu u nacionalnom zakonodavstvu i međunarodnom pravu da primijenimo normu i gonimo učinioce krivičnih djela. Sve što sada navodim odnosi se na period do 2005 godine i može se pretpostaviti što se sve na spomenicima kulture Crne Gore desilo od 2005 godine do današnjeg dana.

Ovome treba dodati još i podatak da Zakon o zaštiti kulturnih dobara, usvojen 2010 godine i kojim je prestao da važi Zakon zaštiti spomenika kulture, u kaznenim odredbama za povrede – nepostupanje po tom zakonu predviđa prekršajnu, a ne krivičnu odgovornost.

Da nastavimo sa krivičnom odgovornošću bolje reći neodgovornošću. U važećem krivičnom zakoniku predviđeno je krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. I u krivičnom zakoniku iz 2003 godine postojalo je slično djelo sa punim nazivom izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Nije neophodno da posebno navodim, jer je to opštepoznato, koliko je puta u poslednjih 20 godina, javno iznijeto laži, kleveta, uvreda, mržnje, vrijeđanja, ismijavanja, potcjenjivanja i nipodaštavanja na račun Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog Mihaila i vjernika i poštovaoca Crnogorske pravoslavne crkve. I ovog puta su izvršioci i nalogodavci ostali van sfere krivične odgovornosti. Pri svemu treba istaći i diskriminaciju prema CPC, a njenim vjernicima ugroženo je pravo na vjersku slobodu. Valjda ne treba podsjetiti da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948 godine, Evropska povelja i konvencije o ljudskim pravima i slobodama daju nam za pravo na vjersku slobodu.

Za ukupno stanje ipak moramo biti samokritični i reći da i sami snosimo dio odgovornosti jer smo bili u uvjerenju da nadležni organi u okviru svojih ovlašćenja treba i moraju da preduzmu mjere, kako to nalažu važeći zakoni Crne Gore.

Radi prevazilaženja sadašnjeg, ponižavajućeg položaja, radi vjere u pravo i pravdu, radi ispravljanja učinjenih grešaka iznosim pred ovaj zbor sledeće predloge:

1) Da se od strane Ministarstva finansija Crne Gore formira nezavisna komisija, sa zadatkom da utvrdi osnov upisa SPC u katastru nepokretnosti za svu imovinu na teritoriji Crne Gore, te da sačini izvještaj o utvrđenom stanju sa predlogom mjera i dostavi ga Vladi i Skupštini Crne Gore, te da se sa izvještajem upozna javnost Crne Gore,

2) Da se u Skupštini Crne Gore inicira rasprava o Izvještaju komisije o stanju nepokretne kulturne baštine u Crnoj Gori, sa inoviranim podacima od 2005 do 2013.godine.

3) Da se navedeni izvještaji dostave Sekretarijatu Savjeta Evrope – Odjeljenju za kulturnu baštinu, te priznatiom međunarodnim organizacijama u oblasti kulturnog nasleđa ICOMOS-u i ICROM-u.

4) Da se u Skupštini Crne Gore inicira rasprava za izmjenu i dopunu važećeg Zakona o zaštiti kulturnih dobara u dijelu kaznenih odredaba, koje će predviđeti krivičnu odgovornost za sva oštećenja na spomenicima kulture i za radnje bez saglasnosti nadlećnog državnog organa na spomenicima kulture.

5) Da se zbog činjenice da su u pitanju univezalne vrijednosti ova krivična djela tretiraju kao djela, koja po međunarodnom pravu ne zastarijevaju (čak i po cijenu intervencija na važećem krivičnom zakoniku).

6) Da se navedeni izvještaji dostave Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore radi ocjene da li postoji osnov sumnje za pokretanje krivičnih postupaka protiv svih koji su bilo direktnim učešćem bilo nečinjenem izvršili krivična djela.