Mitropolit Mihailo:Crnogorrci neće da kleče pred oltarima srpske crkve

Prilika je da na današnji naš veliki praznik, u našem Cetinju, gradu svetaca, Prepodobnog Ivana Crnojevića svetog i Svetoga Petra Cetinjskoga, zablagodarim Gospodu na velikoj milosti kojom nas obasipa. Za dvadesetjednu godinu koliko je vremena prošlo od obnove naše Crkve ona danas ima trojicu vladika i sedamnaest svještenika, đakona i ipođakona. Donedavno i trojicu učenika i studenata bogoslovije na Kijevskoj duhovnoj akademiji, od kojih su ovih dana dvojica diplomirali. Jednog od njih danas sam na Njegušima rukopoložio za đakona.

Zato je ovaj dan jedan od nasrećnijih u mojem životu kad mogu da objavim da naša Crkva ima dvadeset klirika, a istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se trideset posto vjerujućih u Crnoj Gori duhovno oslanja na nju. Poručujemo s vjerom u Boga i sveto jevanđelje, da nam je suđeno nosti svoj krst i nosićemo ga do sudnjega dana u slavu naše crkve, zemlje i naroda. Na koncu pobijediće pravda i crnogorsko crkveno pitanje će se morati pravedno riješiti. Daće Bog ono što ljudi ne mogu uzeti,a to je da naša Crkva preuzme duhovne kompetencije na cijeloj teritoriji zemlje, iako su se protiv nje zavjerili djelovi državne administracije, cijela opozicija, beogradska patrijaršija i država Srbija.

Crnogorska pravoslavna crkva i njeni vjerujući, decenijama se suočavaju sa diskriminacijom po vjerskoj osnovi i ugrožavanjem prava na ispovijedanje vjere. Koristeći se neredovnim prilikama, u posljednja dva desetljeća, vlasti su nezakonito upisale 12 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta i većinu od oko 600 crkva i manastira u vlasništvo Srpskoj crkvi. A ona se zalaže da se na njeno ime upiše ukupno oko 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta oduzetog nakon Drugog svjetskog rata Crnogorskim crkvama i manastirima kao pojedinačnim pravnim licima. U tome naumu, riječju i djelom, javno i tajno, podržava je državna administracija koja joj je omogućila eksteritorijalni status na našoj teritoriji koji ne podliježe Zakonima ove zemlje.

Ne možemo da ostvarimo nijedno pravo na zakonit način. Onemogućeni smo da služimo čak i u Crkvi Svetoga Đorđa na Krusevcu u Podgorici, koja je u vlasništvu države, a data nam je na korišćenje. Beogradska Patrijaršija koristi silu i prijetnju da nas u tome spriječi, a policija odbija da nas zaštiti i omogući nam da je koristimo u vjerske svrhe. Crkva ne raspolaže instrumentima da crkvenu imovinu ponovo upiše na stvarne vlasnike, i riješi naše crkvene finasije koje su u bijednom stanju, a država neće da nas pomogne. Država Srbija pomaže bogradsku patrijaršiju sa jednim milionom eura na godinu, a ona samo iz Ostroga nezakonito uzima više desetina miliona, a naša država svojoj crkvi na godinu dodijeli pedeset hiljada eura.

Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi Crnogorske pravoslavne crkve za poništenje akta regenta Aleksandra Krađorđevića o ujedinjenju crkava iz 1920 godine koju smo podnjeli 2006. godine. U najvišem pravnom aktu koji je donijela, ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije. Pravosudni organi se koriste svim pravnim i političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito prepisane imovine stvarnim vlasnicima – selima, bratstvima i državi. Izbjegavaju da uklone limeni objekat sa Rumije.

Odlučni su da Srpskoj crkvi omoguće da na vrhu ove planine opstane njen biljeg čiji je smisao da obilježi granice velikosrpskih teritorijalnih ambicija, a istovremeno da poništi materijalne i duhovne vrijednosti koje Crnu Goru i Crnogorce čine narodom osobenim među svim drugim narodima,

Cetinjska mitropolija Srpske crkve je po svojoj naravi srpska. Nema toga načina kojim se ona može lišti srpstva kao svoje crkvenopolitičke suštine, naćerati je da bude lojalna Crnoj Gori i prisiliti Crnogorce da kleknu pred oltarima na kojima služi beogradsko svještenstvo. Svaka pravoslavna crkva je depozit kulture, tradicije i povijesti njojzi povjerenog naroda i tako će biti dok je svijeta i vijeka.

Srpska crkva u sebi deponuje istorijsko pamćenje srpskog naroda i čuva njegovu tradiciju, kulturu i kulturnu baštinu. U tim vrijednostima se Crnogorci ne prepoznaju i ne mogu se prepoznati jer smo poseban narod koji ima osobene običaje, istoriju, kulturnu baštinu i kulturu koja je proizvod tih nacionalnih posebnosti. Svjesni tih svojih osobenosti želimo da se kao narod očuvamo i zato se brinemo o svojoj pravoslavnoj crkvi i svim nacionalnim i državnim institucijama i državi Crnoj Gori.

Neka ste Bogom blagosloveni i neka vam je srećan današnji praznik Prepodobnoga Ivana Crnojevića svetoga.