Mihailo: Političke partije da se okrenu CPC, jer im istorija neće oprostiti

Dragi Crnogorci i Crnogorke, građani Crne Gore,

Osam je godina otkad je Crna Gora, na demokratskom referendumu, izborila mjesto među slobodnim i priznatim nacijama. Na taj način je prekinuta istorijska nepravda koja je našoj domovini učinjena poslije Prvog svjetskog rata, od strane njenih ratnih saveznika, pa su stvorene pretpostavke da se zaustavi daljnja duhovna, kulturna i nacionalna asimilacija crnogorskog naroda, kao i obespravljanje ostalih nacionalnih zajednica, koje su pokazale primjernu lojalnost našoj zemlji, u istorijskim iskušenjima s kraja prošlog i početkom ovog stoljeća.

U predvecerje 21. maja 2014. godine, da je srece, odjekivala bi zvona Cetinjskog Manastira i crkava sirom Crne Gore ,kao sto je bilo i 13 jula 1878 poslije Berlinskog Kongresa .Tada je Blazenopocivsi Mitrofan Ban izdao naredbu da zvone zvona CPC u citavoj Crnoj Gori ,ustvrdisi da se Bozija milost spustila na Crnu Goru .

No mi danas imamo puno razloga za brigu i nespokojstvo. Jer, očekivali smo da će ponovno osvajanje nacionalne i državne slobode, kao što je to bio slučaj i s ostalim evropskim narodima u prošlosti, usloviti sveobuhvatni duhovni, kulturni i nacionalni preporod. Podsjetimo se da je jedan od glavnih proklamovanih zadataka pokreta za nezavisnost bio snaženje institucija i asocijacija koje afirmišu crnogorsko duhovno i kulturno biće. U tom pogledu očekivali smo od naših političkih prvaka da se ozbiljno pozabave problemima Crnogorske pravoslavne crkve, to jest, da joj se vrati imovina i status koji je imala do aneksione Podgoričke skupštine 1918. No, sadašnji položaj CPC-a je paradoksalan i ponižavajući: osam godina poslije stvaranja države, umnogome je teži nego što je bio prije petnaest godina.

Obespravljeni smo, bez osnovnih sredstava za djelovanje, i nadasve ožalošćeni činjenicom da su vjernici CPC, u SVOJOJ suverenoj državi, išćerani iz hramova koje su gradili njihovi preci. Izloženi smo i svakodnevnim uvredama i medijskom linču od strane velikosrpske propagande, ali nas više boli to što su glavu od nas okrenuli i oni političari, kojima su do juče puna usta bila borbe za crnogorska duhovna prava. Čini se da im i smetamo da naprave trgovinu s onima koji nas nazivaju sektom registrovanom u policijskoj stanici, pa nas više ne pominju, kao da ne postojimo, u prijedlozima za nacionalno pomirenje niti u uslovima za moguće koalicije, dok njihovi najavljeni partneri zdušno podržavaju Amfilohija, i protežiraju srpsku crkvu,na svaki način i na svakom mjestu, od parlamenta u Podgorici do Beograda, Moskve ili Carigrada.

Ovakvo ponašanje naših političara, to jest njihova nezaineresovanost za goleme probleme u kojima se nalazi CPC i ostale crnogorske nacionalne institucije, nagone nas da posumnjamo: da li su odustali od proklamovane nacionalne politike? Je li im zalaganje za crnogorski identitet bilo motivisano samo propagandnom potrebom za pridobijanje glasača? Jesu li dorasli istorijskom zadatku koji ih je zapao sticajem okolnosti? Imaju li stvarnu spoznaju da bez duhovnih institucija, koje će čuvati nacionalno dostojanstvo, pamćenje i duhovnu samobitnost, nema slobodne i održive Crne Gore?

Svaki razborit i dobronamjeran čovjek će se zapitati, otkud najviše svađe i omraze među onima koji su do juče zajedno stvarali nezavisnu državu? Je li uskogrudost, taština ili slavoljublje, pomračilo pamet naših prvaka pa nemaju većih neprijatelja nego jedan drugoga, i zašto se lakše dogovaraju s onima koji negiraju i preziru sve istinske crnogorske vrijednosti? Sve se ovo događa u vrijeme kad su se ponovo iz nekih mračnih skrovišta zavijorili tuđi barjaci nasred Crne Gore, i kad (veliko)srpski mitropolit Amfilohije, koji se lažno predstavlja da je nasljednik Svetoga Petra Cetinjskog, dosad najbrutalnije negira crnogorsku državu,crkvu, naciju i kulturu, skrnavi naše svetinje, samovoljno gradi i ruši, proklinje i politički agituje.

Stoga, očinski molim i preklinjem sve političke prvake i ljude od javnog uticaja, da se okrenu Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, zbog budućnosti naše države, pa i zbog njih samih, jer istorija im neće oprostiti, ako se sjutra ispostavi da su povratili nezavisnu državu, a da je nijesu znali, ili je nijesu htjeli izgraditi i održati u punoj suverenosti i slobodi. Dobro bi bilo da se uvijek spomenu njihovog i mog velikog prethodnika, mitropolita Petra Prvog Petrovića, svjetovnog vladara i poglavara autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koji je govorio svojim nerazumnim, zakrvljenim savremenicima: “ Vi činite što znate a ne znate što činite”

U pamet se dobro Crnogorci.