CPC traži da koristi Cetinjski manastir

Potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić podnijeće sjutra (ponedjeljak 21. februara) predsjedniku prijestonice Cetinje Aleksandru Bogdanoviću zahtjev za korišćenje Manastira svete Bogorodice na Cetinju za potrebe Njegove Svetosti gospodina Mihaila, Svetog Sinoda Crnogorske Pravoslavne Crkve i podvizavanje monaštva.

U obraćanju Bogdanoviću piše:

"Listom nepokretnosti broj 915 KO Cetinje I utvrdili smo da je Cetinjski manastir posvećen presvetoj Bogorodici sa svim nepokretnostima, pogrešno upisan kao manastir Svetora Petra, u vlasništvu prijestonice Cetinje, ulica Bajova broj 2. Zato Vam se, kao najodgovornijoj opštinskoj adresi obraćamo sa zahtjevom da Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi omogućite da se njime koristi na istovjetan način na koji se njime koristi i Mitropolija crnogorsko-primorska – posljednji ostatak stranih okupacionih trupa iz 1918. godine.

Na našu zemlju i narod svojevremeno je protegla kompetencije u mjeri u kojoj se na nas i našu domovinu bila protegla beogradska politička i vojna moć. Nakon što im je 2006. godine referendumom o nezavisnosti ta moć poništena, cetinjska filijala beogradske patriajršije, koja se tituliše kao Crnogorsko-primorska mitropolija je odbila da se povuče. Čak je otvoreno bačila rukavice u lice i državnoj administraciji i narodu. Nadamo se da će na taj izazov država odgovoriti na primjeren način.

Vjerovatno znate da ona nije prijavljena u Podgorici nego u Beogradu, jer našu zemlju prezire i smatra privremenim rješenjem. Pa se zato sa pravnog stanovišta može smatrati kao strano pravno lice koje je u ilegalnom statusu zbog čega bi joj djelatnost trebala biti zabranjena. Osobito zbog sredstava kojima se služi i poslova kojoma se bavi. Jer je očito njena pontifikalna djelatnost periferna a politička i protivustavna primarna. Inače, śedište njenog vrhovnog pontifeksa se nalazi u ulici kralja Petra broj 7 u Beogradu. Držimo da vi te očiglednosti ne poričete, jer su to vaseljenske činjenice koje se kao i svi aksiomi ne dokazuju".

"Crnogorska pravoslavna crkva kao nasljednica trona koji nam je u nasljeđe ostavio gospodar Ivan Crnojević i na kojemu je śedio Sveti Petar Cetinjski, sabrana oko svoga Poglavara, smatra se pozvanom i obaveznom da napokon pokrene i pitanje uspostavljanja kompetencija nad njenim stonim Manastirom koji joj pripada i povjesno i crkveno. Zato što već obnovljena u mjeri koja je istovjetna sa njenim personalnim i organizacionim statusom iz 1914. godine. Stoga je i moćna da preuzme sve vlasničke i duhovne kompetencije koje joj pripadaju kao domicilnoj crkvi i to na cijeloj teritoriji Crne Gore. Dakle, već ima tri episkopa i 15 svještenika. U manastiru bi bilo śedište Poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, Svetog Sinoda, sekretara njegove svetosti, službenih lica crkvene Vlade i nekoliko monaha koji bi se podvizavali i istovremeno brinuli o Manastiru. Sve poslove u vezi Manastira i njegovih imanja Crnogorska Crkva obavljala bi saglasno pozitivnim zakonskim propisima i bila bi spremna da o njima narodu javno polaže račune.

"Držim, kako sama vać napisao, da vi ne poričete argumente poznate cijeloj vaseljeni. Takva je činjenica da je Crnogorska pravoslavna crkva bila samostalna i da je njeno śedište bilo u Cetinjskom manastiru. Ne mislim da te činjenice treba da dokazujem koliko ni da je mlijeko bijelo. Dovoljan je jedan dokument koji je krunski dokaz da je naša crkva ukinuta i poništena silom beogradskog oružja 1918. godine. To je Tomos broj 1148 vaseljenskog patrijarha Meletija IV i Svetog Sinoda Carigradske Patrijaršije od 19. februara 1922. godine. Njime je, između ostalog priznato i proglašeno jedinstvo autokefalnih crkava: Srpske, Crnogorske i Karlovačke kao i dviju dalmatinskih eparhija u jednu svetu autokefalnu ujedinjenu Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Inače, ujedinjenje Crnogorske sa Srpskom i Karlovačkom crkvom je formalizovano na temelju odluke Svetoga Sinoda Crnogorske Pravoslavne Crkve.

Smatram dovoljnim da vam istaknem bogoslovski razlog za ništavost takve odluke Svetog Sinoda naše Crkve. Crkva je po definiciji zajednica vjernika, svještenika i episkopa. Kao i sve crkve nastala je intervencijom nebesa u čije su kompetencije nesporne i neoborive. Dakle, da bi se jedna crkva ukinula, potrebna je jednoglasna saborska odluka naroda, svještenstva i episkopata, a u slučaju državnih crkava, kao što je bila Crnogorska, i kralja i gospodara. Takvog sabora nije bilo pa ni takva odluka nije ni donošena. Stoga je ujedinjenje invalidno, ali je nesporno naša crkva bila ukinuta i poništena. Obnovljena je kada su to prve prilike dozvolile – 31. 10. 1993. godine. Od tada neprekidno vrši pontifikalnu djelatnost uzrastajući u mjeri koliko su joj to dozvoljavale okolnosti.

Sa radošću Vas obavještavam da danas naša crkva ima, kako sam već napisao, trojicu episkopa i petnaest svještenika. Dovoljno da Vam uputimo ovaj Zahtjev objašnjen u dispoziciji. U prilog naše tvrdnje pozivamo se i na Ustav Knjaževine Crne Gore kojim je položaj naše crkve riješen kao autokefalan, atinsku sintagmu i druga dokumenta kojima se Crnogorska crkva imenuje autokefalnom i sestrinskom, koja vam prilažemo uz ovaj akt. Izričem vam i spremnost cijele naše Crkve da Vam bude na usluzi po svakom pitanju koje bi se ticalo rješenja ovog našeg zahtjeva. Možete nas o tome konsultovati u po dana i u po noći, bez ikakvog ustezanja.

Kao predśedniku svih građana vjerujemo u Vas, a i u božansku pravdu da ćete nam izaći u susret i pravedno i povoljno riješiti naš Zahtjev", navodi se u zahtjevu.