N.Adžić: Crnogorskoj crkvi prijeti opasnost od nestanka

"Pitanje rješavanja statusa Crnogorske pravoslavne crkve CPC je kompleksno i ono tangira naše društvo još od obnavljanja CPC-a 1993. godine", naglasio je Adžić.

“Iskren da budem, naše društvo i naša država nijesu mnogo napredovali u rješavanju tog pitanja, tako da ono ostaje i dalje bolno otvoreno. Nije se pokazala dovoljna politička volja da se pristupi temeljno i sistematski rješavanju tog krupnog pitanja. Tako da taj problem i njegovo rješavanje nije odmakao dalje od početka”, ocjenjuje Adžić.

Prema njegovim riječima Crnogorska crkva je suočena sa brojnim izazovima i iskušenjima, udarima sa svih strana i stalno joj prijetni opasnost od nestanka.

“Vjerujem, ipak, da Crnogorci neće pustiti da Crnogorska crkva nestane, iako je danas ona u ne nešto posebno boljoj situaciji nego što je bila prije 20 godina. Rješavanje njenog statusa nije samo religijsko pitanje, već prevashodno jedno važno državno, politiko i kulturno pitanje savremene Crne Gore. Ako se ne riješi adekvatno njen status i u njeno okriljene povrate nasilno oduzeta sakralna pravoslavna dobra, hramovi, imovina itd. mi kao društvo prihvatamo i priznajemo kao trajnu vrijednost posljednji relikt srpske okupacije Crne Gore iz 1918. godine, a to je jasno Srpska pravoslavna crkva, koja ima monopol u Crnoj Gori i koja konstanto radi protiv crnogorske države i nacije”, naglasio je Adžić.

Duže vrijeme se neće riješiti status CPC-a

Prema njegovim riječima, imovinska sakralna dobra Crnogorskoj crkvi treba da budu vraćeni povraćajem u prethodno stanje, onako kako je i bilo dok ona nije ukinuta krajem 1918. godine, odnosno, konačno, oficijelno državnim civilnim aktom regenta Aleksandra Karađorđevića iz 1920. godine.

“Mislim da država treba zakonskim i institucionalnim putem početi da rješava to krupno pitanje, a to do sada nije činila. Naravno, oduvijek sam bio za to da se svim vjerskim zajednicama jednako poštuju i priznaju prava i slobode koje se tiču vjeroispovijesti i njenog javnog ispovijedanja, onako kako to jemči naš Ustav, zakoni i međunarodne norme. Ali, ovakvim odnosom prema Crnogorskoj crkvi pravi se dugoročno šteta samoj Crnoj Gori. Naša istorijska i kulturna blaga i danas, kao i decenijama u kontinuitetu, drži pod svojom vlašću, okupacijom, Srpska pravoslavna crkva i time vrši svojevrsni kulturocid nad crnogorskom nacijom i njenom istorijskom memorijom. Nijesam pesimista, ali, ako je slijediti dosadašpnje iskustvo, koje je naša realnost, vjerujem da se za duže vrijeme neće riješiti pitanje poboljšanja statusa i ispravljanja nepravde prema Crnogorskoj crkvi”, mišljenja je Adžić.

Uzroci toga su, kako je Adžić naveo, mnogobrojni.

“Jedan od njih je i to što neopravdano Crnogorci, u većini, nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni značaja za Crnu Goru, njenu slobodu i njenu kulturu, obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, što i dalje žive s brojnim predrasudama, i što u dovoljnoj mjeri ne pomažu njen opstanak i djelovanje. Znano je, da niko i nikad neće ni nama podariti ostvarenje našeg prirodnog prava ako nemamo dovoljno svijesti, volje i snage da se sami za njega izborimo”, naveo je Adžić.

Pitanje oko statusa Crnogorske crkve je, po njegovim riječima, složeno i ima svoju genezu.

“Taj problem postojeća je vlast naslijedila, nije ga ona stvorila, niti izmislila, ali, ipak, njena je dužnost da se ozbiljnije i temeljitije posveti njegovom rješavanju, jer on ima dalekosežne implikacije po multivjerski i multietnički sklad u Crnoj Gori. Znam da je to delikatno i da jedna generacija Crnogoraca ne može riješiti sve naslijeđene teške probleme, ali isto tako znam da treba tome dati impulse, snagu, pokazati volju i odlučnost da se ne prepusti stihiji i improvizaciji rješavanje tog krupnom društevnog problema”, rekao je Adžić.

Odgovarajući na pitanje kako komentariše poruku premijera Mila Đukanovića upućenu CPC-u da treba više da radi, a manje da kritikuje, Adžić naglašava da centralna državna vlast treba da pomogne da se strateški i održivo riješi status CPC-a.

“Razumijem stav uvažanog premijera Mila Đukanovića, čiji rad na obnovi crnogorske države posebno cijenim i čija je i personalno u tom smislu krucijalna uloga i zasluga istorijskog karaktera, ali, i pored toga, mislim, krajnje dobronamjerno, da centralna državna vlast treba da pomogne da se strateški i održivo riješi status CPC-a. Distanciranjem od tog pitanja i prepuštanjem da se ono neorganizovano bez državnog egida rješava, nije prava solucija i niti to ide u prilog tome da se crnogorski identitet institucionalno trajno konstituiše i zaokruži. Održavanje status quo nije dobro po interese Crne Gore i punu slobodu i afirmaciju crnogorske nacije. CPC ima pravo da kritikuje negativne pojave koje se dešavaju u Crnoj Gori, govorim u značenju identiteta, i mislim da joj se u tom smislu ne mogu dati neki posebni prigovori. Ali, i pored toga, mislim da CPC ne treba da se zadovolji time da stalno objavljuje saopštenja, a da zapostavi svoju osnovnu misiju i fukciju koju ima i istorijski i u savremenom značenju. Oduvjek bio protiv političke i partijske instrumentalizacije bilo koje crkve, pa i Crnogorske, ako takve tendencije postoje. CPC radi možda onoliko koliko u teškim uslovima objektivno može, mada lično mislim da treba da radi puno više i da može više nego što sada čini, ali što Njegoš kaže „malo rukah, malena i snaga. Folklorni odnos prema tom pitanju, u svakom slučaju, nije dobar”, ocjenjuje za CdM Adžić