Mitropolit Mihailo :SPC u red može dovesti država i povratak imovine CPC-u

CdM: Na koji način se mogu riješiti brojne nesuglasice koje postoje između Crnogorske pravoslavne crkve CPC CPC i Srpske pravoslavne crkve?

Mitropolit Mihailo: Nijesu u pitanju brojne nesuglasice između CPC I SPC, već su između ovih crkava suprotnosti i teško savladive konfrotacije koje su kulminirale poslije Podgoričke skupštine i aneksije Crne Gore Srbiji nasilnom i nekanonskom likvidacijom autokefalne CPC njenim presajedinjenjem Srpskoj crkvi. Od tada je neprekidno na sceni negacija, asimilacija i denacionalizacija Crnogoraca, Crne Gore i CPC, kao i rat protiv obnove života , rada i misije Crnogorske crkve. Obnovom naše crkve 1995. godine, SPC protiv nje pokreće svojevrsni vjerski rat , iako je i sama u ratu sa svima koji se suprostavljaju njenoj ratnoj kampanji u ratovima u bivšim jugoslovenskim republikama i pokrajini Kosovo. Stanje nakon referenduma o crnogorskom-državno pravnom statusu iz 2006. godine, nije se ni u čemu promijenilo. U nezavisnoj Crnoj Gori, SPC nastavlja svoju rušilačku misiju protiv CPC, Crne Gore i Crnogoraca. Suština njene misije je u tome da je ona i dalje u ulozi devastatora, uzurpatora i sveukupnog destruktora, upravlja crnogorskim crkvama, manastirima i imanjima, odnosno pravoslavnim sakralnim fundusom kao najznačajnijim dijelom ukupne crnogorske kulturne baštine. Preko SPC veliki dio ove kulturne baštine je pod ingerencijama Srbije, iako je neotuđivi dio integriteta i suvereniteta međunarodno priznate Crne Gore koja na taj način ima okrnjeni suverenitet na vlastitoj državnoj teritoriji. Uzurpacijom crnogorske crkvene imovine, CPC-u je onemogućena misija u vlastitoj crkvi i ona se i dalje nalazi u ulozi žrtve. Njena sudbina je presedan u svjetskoj savremenoj istoriji. Nema ni jednog razloga ni opravdanja za ovaj neravnomjerni i potčinjeni položaj CPC u Crnoj Gori.

CdM: Da li u budućnosti možemo očekivati pomirenje između ove dvije Crkve?

Mitropolit Mihailo: CPC se nalazi u ulozi isključivog branioca svoje tradicije i vlastitog vrijednosnog sistema slobode i dostojanstva Crnogoraca i Crne Gore i njihovog duhovnog učitelja i predvodnika. Ona nije protiv nikoga. Ona je za pravdu, slobodu, dostojanstvo, istinu i ljepotu Crne Gore. Kao žrtva CPC ne može da umilostivi svojeg dželata SPC da ne čini to što čini. Destruktora Crne Gore i njenog ukupnog sistema vrijednosti, zakonitosti i održivosti može da dovede u red i pravni poredak države, ali i povratak crkvene imovine CPC. Da bi se uspostavila vjerska tolerancija i istinski vjerski suživot, potrebno je da SPC pređe iz imperijalnog u hrišćansko-pacifistički karakter svoje misije, što je vrlo teško ako se poznaje osmovjekovna istorija svetosavske crkve. To znači da SPC treba sebe da vrati vjerskoj istini o sebi i drugima, ali i da prođe kao i srpski narod i država cjeloviti put od prihvatanja vlastite krivice, preko molbe za praštanje i katarze od grijeha do svojeg potpunog oslobođenja tj. samooslobođenja od političkog i pravnog nasilja nad CPC. SPC još uvijek nema taj kapacitet. Da li će se vratiti Bogu, Božjem sinu Isusu Hristu i posveti se punoj istini o sebi, pokazaće samo budućnost. Istorija nam potvrđuje da svaka sila i nevolje redom idu. Takav će jednog dana biti epilog SPC.

CdM: Ima li razmirnica na relaciji crkva-država. Kako biste ocijenili odnos koji Crna Gora ima prema CPC-u ?

Mitropolit Mihailo: Nema razmirica na relaciji crkva-država. Postoje različita gledanja na rješavanje crnogorskog pravoslavnog crkvenog pitanja. Država ovo pitanje odlaže, a CPC želi i traži da se ono ne odlaže na dugi rok, nego da se njegovom rješavanju pristupi u dogledno, razumno i realno vrijeme, bez okolišanja i nepotrebnog odugovlačenja, jer se ipak jednog dana mora riješiti u korist Crne Gore, Crnogoraca i CPC. Njegovim pravednim rješavanjem Crna Gora će postati snažnija i stabilnija i u još većoj mjeri pravna država. Da bi se to dogodilo, treba dati zakonitu i pravednu poziciju, a ujedno i zasluženi status CPC od strane države, a to znači vratiti sebi i njoj dostojanstvo u potpunosti, kao i crkvenu imovinu i prekinuti put daljeg urušavanja , devastacije i otuđenja vrijednosti i svetinja u našoj državnoj kući. Treba od strane države riješiti odnos Crne Gore i CPC na način kako je to urađeno sa ostalim vjerskim zajednicama kod nas. Polazna osnova je donošenje novog Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama koji mora uvažiti crnogorsku tradiciju i istoriju, ali i realnost postojanja i egzistenciju domicilne CPC kao primarne, a ne marginalne crkvene institucije u odnosu na SPC kao dio crkve druge države u Crnoj Gori.

CdM: Po Vašem mišljenju šta je kamen spoticanja što još nije završen Zakon o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Crnoj Gori i na čemu najviše zamjerate aktuelnoj vlasti?

Mitropolit Mihailo: Kamen spoticanja što još uvije nije završen Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama bi mogao biti i svijest državnih faktora da crnogorsko crkveno pravoslavno pitanje nije prioritetno i primarno u hijerarhiji naših aktuelnih državnih problema. Treba imati na umu da je crnogorsko pravoslavno crkveno pitanje jedinstven izuzetak u evropskoj stvarnosti. Nema suverene Crne Gore bez CPC. Od SPC se nema vlast čemu dobrome nadati. Ona sprovodi svoj velikosrpski program kao zamjenu za neostvareno još uvijek velikosrpsko veledržavlje, te u tom smilsu ona nije, niti može biti prijatelj Crne Gore. Ne može u Crnoj Gori imati veća prava uzurpatorska i asimilatorska SPC. Potrebna je, dakle, veća odlučnost državnih organa u ovom dijelu njihove neprikosnovene suverenosti da se vrati naša imovinu. Uz to, nužnja je i mnogo veća finansijska podrška.

CdM: Ima li slučajeva prelaska sveštenika iz SPC u CPC?

Mitropolit Mihailo: Brojni su zahtjevi za prelazak sveštenstva SPC u redove CPC. Prelasci međutim ne postoje jer se u njima krije mogućnost destruktivne misije i karaktera SPC kojim bi se CPC urušavala do nestanka. Kandidata iz redova srpskih sveštenika, koji bi prešli u CPC ima 45. Iz njihovih redova CPC je primila samo dvojicu.

CdM: Vjerujete li da će Vam autokefalnost biti kad-tad vraćena?

Mitropolit Mihailo: Fizičkom likvidacijom CPC od strane SPC niko nam nije oduzeo sistem vrijednosti i našu istorijsku autokefalnsot. Obnovom CPC i našeg crkvenog života, autokefalnost CPC se potvrdila našom crkvenom misijom i vjerskim životom u cjelini, kanonizacijama svetitelja i hirotonijom episkopa. Da bi je potpuno zaokružili potrebno je samo da se riješi pitanje povraćaja nepravedno oduzete crkvene imovine