Tužbom u Strazburu SPC atakuje na državu Crnu Goru

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori neograničeno koristi pravoslavne crkve i manastire iako oni nijesu njeno vlasništvo, već su neprikosnovena svojina države Crne Gore, Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorskog naroda. Ako su crnogorske svetinje svojina Srpske pravoslavne crkve i države Srbije, zašto su one u strahu od istine? Zašto pokreću spor pred sudom u Strazburu? Ili se možda boje konačne podluke državnih organa Crne Gore u ovom pitanju.

Tužba Međunarodnom sudu u Strazburu je atak na državni suverenitet Crne Gore. Samo još nijesmo čuli što o ovome misli predsjednik države Filip Vujanović. Zato očekujemo njegovo što skorije oficijelno izjašnjenje o ovom pitanju.

Strategija SPC i Srbije je isuviše providna i jasna. Prvo su na nezakonit način 1918 – 1920. likvidirali državu Crnu Goru i CPC nasiljem i zatim nasilno prisvojili crnogorsku državnu imovinu .

U potonjim decenijama su nelegitimno katastarski upisali crnogorske svetinje na SPC, a sada nakon svega toga žele da im Međunarodni sud u Strazburu dodijeli ono što nije njihovo i presudi u njihovu korist otimačinu crnogorskih svetinja .

Predajom tužbe sudu u Strazburu i SPC i Srbija dokazuju da ne priznaju državu Crnu Goru, CPC, ni crnogorski narod i naciju, niti njihov suverenitet. Oni žele da Crna Gora ishitreno reaguje, produbi time unutrašnje podjele i kao konfliktni akter udalji sebe iz skorih predstojećih evrounijskih pregovora. Na duži rok ovakvim postupanjem i Srbija i SPC rade da potčine Crnu Goru srpskoj državi i pretvore je u drugu srpsku državu, onemoguće misiju CPC i Crnogorce asimiluju u Srbe.

Sve dok državni organi Crne Gore ne donesu suverenu odluku u vezi ovog problema Srbija i SPC će neprekidno raditi ovo što rade i potkopavati crnogorski suverenitet i stabilnost. Mi čekamo i još uvijek imamo strpljenja.

Molimo, na kraju, crnogorske državne organe, da do rješenja ovoga spora Božje hramove otvore i za CPC i crnogorski pravoslavni vjerujući narod, čiji su preci gradili ove svetinje.