Vučinić: Karađorđevići su simbol imperijalnih ambicija

»Ta imovina u Miločeru, Cetinju i Rijeci Crnojevića biće im utočište iz kojeg će podržavani od cijele crnogorske opozicije i srpskih vlasti, svom silinom dejstvovati protiv nezavisnosti ove zemlje sa posljedicama koje će biti veoma opasne i za građanski mir«, kazao je Vučinić agenciji MINA.

Prema njegovim riječima, Karađorđevići su kao dinastija simbol srpskih imperijalnih ambicija ne samo na prostoru Crne Gore. »Ali su jedino u nas obilježavali prostor spomenicima arhitekture kao najtrajnijeg oblika njihovih državnih i političkih namjera«.

»Da ih pobrojimo – kapela Karađorđevića na Lovćenu, spomenik Aleksandru Karađorđeviću na Cetinju i spomenik ujediniteljima poginulim u Božićnom ustanku 1919. godine, na Cetinju. Sva tri su već uklonjena. Preostala je vila kraljice Marije u Miločeru, njena zadužbina crkva posvećena Aleksandru Nevskom na Svetom Šćepanu preimenovanom u Sveti Stefan u čast Stefana Dečanskoga«, kazao je Vučinić.

On je podsjetio da je između dva rata grad Kastel Lastva preimenovan u Petrovac u slavu kralja Petra Karađorđevića. »A posjedovali su i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića«.

Vućinić smatra da se pravno stanovište koje u ovom pitanju treba javno deklarirati mora utemeljiti na javnom i državnom interesu i pravnom principu da niko ne može zadržati i posjedovati ono što je stekao krivičnim djelom ili zločinom.

»A oni su bili stekli svu našu državu na način koji se kvalifikuje kao zločin protiv Crne Gore. Njegovi rezultati su imali razarajuće posljedice na nacionalno i državno biće Crne Gore«, kazao je Vučinić.

Prema njegovim riječima, podstakli su dva građanska rata, 1919. i 1941. godine sa neprebrojenim žrtvama i nemjerljivoj šteti, »a zamalo i 1989. i 1997. godine sa posljedicama koje su nas dovele skoro do ruba propasti«.

Što se imovine tiče, kaže Vučinić, u vrijeme stupanja na prijesto, 1903. godine, kralj Petar nije imao imovine, sem one koju je naslijedio od rano preminule supruge Zorke, kćerke kralja Nikole, koju mu je ona donijela u miraz.

»Ali je već njegov sin kralj Aleksandar raspolagao dvorcima, rudnicima, previsokom apanažom i akcijama u mnogim preduzećima. Bio je jedan od najbogatijih onovremenih Jugoslovena«.

»Bogatstvo mu je namakao poznati korumpcionoš i njegov dugogodišnji predsjednik Vlade Nikola Pašić, kasnije i Milan Stojadinović. Sva trojica su bila ozlogalašena u cijeloj zemlji jer su se bezočno i bahato bogatili na račun naroda i državnih interesa«, naveo je Vučinić.

On upozorava da javni interes u ovom pitanju štiti Zakon o kulturnim dobrima koji ne dozvoljava da se obnavljaju spomenici i zadužbine lica, između ostalih i Karađorđevića, koji su simbol propasti Crne Gore. »Dok državni interes nalaže da se i licima i organizacijama koje su prijetnja zemlji i njenoj nezavisnosti zapriječi svaka djelatnost«.

»Bez sumnje, ukoliko se smjesti u Miločeru ili đe drugo, i ljeti i zimi, srpska dinastija će i riječju i djelom, poduprta opozicijom i Srbijom, raditi protiv naših interesa. Zato joj se ne smije dozvoliti da posjeduje objekte ili obnavlja simbole, ne samo njihove, nego i predratne velikosrpske političke nadmoći«, rekao je Vućinić.

»Čak, ni da boravi, sem pod uslovima predviđenim za visoke strane goste, jer ima status visoke adrese u Srbiji. Za takvu praksu ima osnova i u Zakonu o dinastiji Petrovića«, kazao je on.

Vučinić je naglasio da crnogorskoj dinastiji nije vraćena imovina nego utvrđen dostojan status stečen zaslugom državotvornih predaka, simbola ove zemlje i njene nezavisnosti, koje su Karađorđevići pokušali da ponište. »I njih i našu zemlju i nas kao narod«.

»Stoga nema osnova ni da im se imovina namiri u novcu, a kamoli ponovo uzakoni u njihovo vlasništvo, sem ukoliko nam nije stalo da slomimo državu«, zaključio je on.