Mitropolit Mihailo: Crnogorska vlast ide na ruku Beogradskoj patrijaršiji

Izjava gospodina Marovića da se njegova stranka zalaže za pravoslavnu crkvu koja nije ni srpska ni crnogorska je najobičnije sijanje vode kroz rešeto. A istovremeno ide na ruku najvišoj državnoj adresi, koja činjenice tumači po mjeri interesa Beogradske patrijaršije. Takva izjava daleko je od Hrista, krsta i jevanđelja. Crkva je institucija božanskog porijekla, van vremena, ali participira u ovom vremenu, lađa spasenja svih naroda i ljudi. Zato su svi narodi povjereni svojim crkvama radi spasenja, srpski Srpskoj, grčki Grčkoj pa tako i crnogorski Crnogorskoj crkvi. Ovakvim izjavama u kojima se državne adrese zalažu za crkvu koja nema nacionalni karakter, nama se to pravo negira.

Kao nasljednik trona Svetoga Petra Cetinjskoga obavezan sam da javno iskažem sumnju da se crnogorsko crkveno pitanje može riješiti partijskim dokumentima, umjesto djelatnim aktima pravosudnih organa i instrumentima države. A država, umjesto da se trudi da pravedno riješi to pitanje, svakim svojim aktom, i sudova i vlasti, naš ionako težak položaj još više otežava. Nije korekno da se Crnogorcima negira pravo da se u svojoj zemlji osjećaju kao svoji na svome i da duhovnost praktikuju u svojoj, po duhu i biću, Crnogorskoj crkvi.

Naš osjećaj da smo zakinuti u nacionalnom i vjerskom iskazu će problematizovati crnogorsko crkveno pitanje koje se ne može rješavati promjenom imenaovanja cetinjske filijale Beogradske patrijršije u Pravoslavna crkva, i formalnim proglašenjem autokefalnosti. Jer je Beogradska patrijaršija po duhu srpska, takva je bila i biće. Uvijek u službi državnih i nacionalnih interesa Srba i Srbije. Osnovni cilj njene politike je da cijeli jedan narod i država nestanu. Zato nasrće na crnogorsku crkvu i kulturnu baštinu, na koncu i državu. Neka niko ne umišlja da se taj njen karakter može izmijeniti odlukama partijskih organa. Beogradski popovi, neometani od države, podstiču vjersko i nacionalno suparništvo i takav njihov rad je prijetnja miru i ljubavi među nacijama i vjerama u zemlji. Takvu djelatnost oni nazivaju vjerskom službom, a svaki pokušaj da se stane na kraj tom obliku protivustavne djelatnosti oglašavaju aktom uperenim protiv slobode vjeroispovijesti. Mi nemamo moći da se odupremo državnoj administraciji koja podržava takvu njihovu politiku, a istovremeno se upregla protiv nas, sem argumenata i pravde koja je na našoj strani.

Gospodine Maroviću,

Bojte se Boga i onih koji u njega ne vjeruju, dvoglavi orao i zastava druge države neće se vijoriti nad Crnom Gorom. Pozivam Vas da umjesto deklarativnih izjava, podstičete vlast koju oličavate da poništi Aleksandrov akt o ujednijenju crkava iz 1920. godine, aktom Skupštine crkvenu imovinu vrati u prvobitni vlasnički status – bratstvima, selima i državi, i omogući crnogorskom sveštenstvu da služi u svim crkvama i manastirima do konačnog rješenja crkvenog pitanja.

Mitropolit Mihailo