Do kada će negatori CG ostati nekažnjeni?

Saopštenje za javnost, 3.3.2014.g.

Najnovijom dinamičnom aktivnošću približavanja NATO savezu i predstojećim pretvaranjem naše države u jedno od najvećih gradilišta i investicionih centara Evrope, Crna Gora je ostala u žiži političke agresije SPC. Da bi narušila bezbjednosnu stabilnost i budući investicioni bum i ekonomski procvat crnogorske države svetosavska SPC, saglasno svojoj političkoj tradiciji agresije, izvršila je na nju denacionalizatorski koncentrični udar.

Prvo je Mitropolit Amfilohije pokrstio i preobratio u srpsko pravoslavlje Mahmuta Bušatliju nepoznatog i nedokazanog potomka Crnojevića dinastije čime je želio ukazati kako su Crnogorci i njihove vladajuće kuće Srbi. Zatim je povodom 900. godišnjice rođenja Stefana Nemanje izveo političku procesiju i predizborni miting uz podršku velikosrpskih asimilatora, patrijarha Irineja i pjesnika Matije Bećkovića. Poruka ovog providnog političkog performansa bila je mobilisanje i pokretanje Srba u anticrnogorsku kampanju urušavanja Crne Gore njenom denacionalizacijom i depersonalizacijom. U tu svrhu Irinej, Amfilohije i Matija su javno na Podgoričkoj litiji promovisali niz asimilatorskih neistina raspirujući nacionalnu, vjersku i rasnu mržnju prema Crnogorcima i Crnoj Gori. Nastavili su svoju staru šovinističku misiju jer su im sve slične dosadašnje prošle nekažnjeno.

Njihov istup vrvio je od brojnih neistina. Za Irineja „Crnogorci i Srbi su sijamski blizanci“ iako se ovo prirodno biološko svojstvo pojedinaca ne može primijeniti na narode i nacije. Dodao je da „srpski i crnogorski narod su nerazdijeljeni, nepodijeljeni jedan (srpski) narod“. Iz ove temeljne neistine proizilaze sve njihove brojne konstrukcije, izmišljanja, domišljanja i krivotvorenja istorije, odnosno krivotvorenjem povijesti, nastale neistine. Nije tačno da je srpski narod jedini u Evropi i svijetu koji ima sveca za graditelja države i osnivača crkve Hristove, niti je istina da se čitav svijet divi Simeonu Mirotočivom. Svijet za njega nije čuo, niti ga može upamtiti po djelima koja je činio, pošto se nedvosmisleno i pouzdano zna da su Nemanjići razorili Duklju i dukljanske gradove, osim Kotora. Po čemu ih to onda svijet može znati izuzev kao okupatore i devastatore svojih susjeda i genocidne istrjebitelje bogumilstva. Patrijarhov promovisani stav da „treba da činimo djela kakva su oni činili“ direktni je poziv svetosavskom narodu na rušilačku misiju protiv Crne Gore. Sveti Sava može biti sinonimno ime srpskog naroda ako to Srbi žele, čime bi postali narod sa dva imena, a Nemanjići njihovo prezime. Ali, to ne može biti ni ime, ni prezime Crnogoraca i Crne Gore jer su Nemanjići svojom rušilačkom misijom ostavili u Crnoj Gori vandalski okupatorski trag. Spomenik njihovog varvarizma je porušena Duklja – Zeta – Crna Gora koja se u doba vladavine dinastije Balšića oslobodila od njihove tiranske zle vlasti. U kolikom su sukobu sa istorijskom istinom i naukom ova tri anticrnogorska misionara najbolje potvrđuje to, što je Duklja – Zeta – Crna Gora starija od njihovog osnivača njihove Srbije, Nemanje čiju su 900. godišnjicu rođenja proslavili u Podgorici. Duklja – Zeta – Crna Gora baštine stariju istoriju, tradiciju i vlastite dinastije nego što su to Nemanjići. Ne mogu se na proizvoljnim predanjima nasuprot naučnoj metodologiji graditi istorijske istine. Niti se na predanju na koje se oni pozivaju može utemeljiti poruka da je Podgorica, tj. Ribnica mjesto rođenja Stefana Nemanje. Nego ovoj trojici velikosrpskih poslenika i udarnika nije stalo do nepobitne naučne istine, već do političkih provokacija i devastiranja Crne Gore, njene istorijske prošlosti i stvarnosti. Šta je ako ne provokacija njihovo čitanje Jevanđelja pred crnogorskim parlamentom. Izjava jednog od njih da je Hag rekao da je Njegoš Srbin, nije relevantan naučni dokaz Njegoševe narodnosti i nacionalnosti, jer istina ne zavisi od subjektivne volje čovjeka ni čovječanstva. Pjesnik Matija Bećković tragom Vuka Karadžića bezuspješno pokušava da Crnogorcima otme jezik a sva trojica da im otmu državu i nacionalnost. U tome neće uspjeti ni uz pomoć srpskih zvaničnika ni uz podršku saveznika diplomatskih predstavnika Rusije i Ukrajine u Podgorici gospodina Nestarenka i gospođe Oksane Sljusarenko koji su ih i ovog puta u skladu sa već oformljenom tradicijom podržali.

Sva trojica u negaciji crnogorskog etnosa i nacije polaze od srpstva kao jedinog antihrišćanskog totema i totemizma kojim se iscrpljuje i dovršava balkanska etnička istorija.

Nadležni su dužni i ovaj put dati odgovore na krucijalna pitanja: Do kada će negatori, asimilatori i devastatori Crne Gore, Crnogoraca i CPC uzbunjivati javno mnjenje i nekažnjeno širiti vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju svojim antihrišćanskim etnofiletizmom i toliko puta dokazanim šovinizmnom? Ima li SPC specijalnu pravnu sposobnost i pravnu nedodirljivost u svemu? Što još treba da uradi da bi njeni glasnogovornici iskusili instrumentarije pravne države? Da li je SPC država u državi? Što radi državni javni tužilac? Kada će se prekinuti praska omalovažavanja i javnog poniženja Crnogoraca i Crne Gore u Crnoj Gori? Imamo li kao potomci slavnih i zaslužnih, patriotskih predaka dostojanstva da najzad zaustavimo neprijatelje naše države u njoj, da zaustavimo mizantrope koji otvoreno urušavaju crnogorsku suverenost, nezavisnost i pravo na mirni i slobodan život u svojoj od svijeta priznatoj državnoj kući? Do kada će stihija nositi pred sobom sve što ima značenje crnogorskih svetinja? Dokle ćemo u svojoj kući biti žrtve terora nastalog zloupotrebom slobode javne riječi.

ARHIEPISKOP CETINJSKI I

MITROPOLIT CRNOGORSKI

M i h a i l o