Zašto država nema sluha za probleme CPC?

CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Br. 9 / Cetinje, Gruda, b.b.

Datum: 4. Februar 2014.

OTVORENO PISMO

Predśedniku Vlade Crne Gore gospodinu Milu Đukanoviću,

Predśedniku Skupštine Crne Gore gospodinu Ranku Krivokapiću,

Ustrašen pred izazovima koji stoje preda nama i našom domovinom, kao Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, koji śedi na stolici Svetoga Petra Cetinjskoga, smatram se obaveznim da vam se obratim i upozorim na ponižavajući status naše crkve, neodgovoran odnos administracije prema našem jeziku, kulturnoj baštini, crkvenoj imovini, na koncu i državi.

Nezapamćeno je u istoriji modernih demokratskih društava, da crkva čiji su poglavari bili i svjetovni vladari koji su dali odlučujući doprinos u vjekovnoj borbi za nacionalno oslobođenje, u obnovljenoj nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi, bude ovako grubo obespravljana i ponižena. Podsjećamo vas da je obnavljanje crnogorske državnosti 21. maja 2006. godine, poništilo sve posljedice aneksionističke Podgoričke skupštine 1918, osim ukaza kralja Aleksandra Karađorđevića 1920. o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. Zato se uzurpacija naših pravoslavnih hramova od strane svetosavske crkve, čije je glavno poslanje da unište crnogorsku nacionalnost i državnost, ne tiče samo vjerskih, kulturnih i građanskih prava nacionalnih Crnogoraca, koji poštuju veliku tradicuju crkve Svetoga Petra Cetinjskoga, nego umnogome ugrožava još krhke temelje crnogorske države.

Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi Crnogorske pravoslavne crkve za poništenje akta regenta Aleksandra Krađorđevića o ujedinjenju crkava iz 1920. godine koju smo podnjeli 2006. godine. U najvišem pravnom aktu koji je donijet, ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije.

Pravosudni organi se koriste svim pravnim i političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito prepisane imovine stvarnim vlasnicima – selima, bratstvima i državi.Vlasti izbjegavaju da uklone limeni objekat sa Rumije, koristeći se pravno ekvilibristikom, kao argumentom. Odlučni su da Srpskoj crkvi omoguće da na vrhu ove planine opstane njen biljeg čiji je smisao da obilježi granice velikosrpskih teritorijalnih ambicija, a istovremeno da poništi materijalne i duhovne vrijednosti koje Crnu Goru i Crnogorce čine narodom osobenim među svim drugim narodima.

Nepravde i progoni kojima smo izloženi od strane Srpske pravoslavne crkve i većine političara i medija u Crnoj Gori i Srbiji, uzrokovani su samo zbog toga što tražimo da se naše stare crkve i manastiri, koje su građene prije 1918, vrate u posjed države, kao i da se spriječi daljja devastacija naše kulturne baštine, te da se suzbije nametanje svetosavskog etnofiletizma za državnu religiju. Jedina naša krivica zbog koje smo javno anatemisani i obespravljeni je u tome što vjerujemo da je Crna Gora i naša Crna Gora, što se zalažemo za očuvanje tradicionalnih duhovnih vrijednosti, i što u svojim molitvama spominjemo napredak i opstojnost naše države, kao što to čine ostale hrišćanske crkve istočnog vjerozakona.

Umjesto da se crkvena i nacionalna politika nezavisne Crne Gore vodi u skladu s novim zahtjevima obnovljene države, to jest, da se puna pažnja posveti institucijama koje su od strateškog značenja za nacionalnu samobitnost, položaj CPC i ostalih institucija i asocijacija koje se zalažu za afirmaciju autohtonih crnogorskih vrijednosti, danas je u neuporedivo gorem položaju nego prije desetak godina, u vrijeme kad su postojali vanjski pritisci i prijetnje da se spriječi povratak Crne Gore među slobodne evropske nacije. Čini se da većina vaših stranačkih doglavnika, misle i rade vođeni isključivo dnevnopolitičkim interesima, smatrajući da je samo međunarodno priznanje Crne Gore trajno otklonilo opasnost za nestanak crnogorske nacije, bez obzira što važne duhovne, kulturne i obrazovne institucije, koje država finansira iz budžeta, svjetonazorski i programski još uvijek slijede stare doktrine koje minorizuju ili negiraju samobitnost crnogorske nacije. Obnove nacionalne i državotvorne svijesti, koja je uslov trajne stabilnosti i opstanka države, nema bez obnove institucija. Tako, umjesto da Zakonom u Skupštini Crne Gore, poništite nasilničke i okupacione akte Podgoričke skupštine, na osnovu kojih je Aleksandar Karađorđević ukinuo autokefalnost CPC, i da shodno tome omogućite da se crnogorski mitropolit vrati u Cetinjski manastir, na stolicu poglavara autokefalne crkve, vi se solidarišete ili prećutkujete uvredljive falsifikate srpskog mitropolita Amfilohija, koji gradnju vizantinskog hrama na čijem je podu oslikan veliki nemanjićki bijeli orao koji je i oficijelni grb Republike Srbije, ali ne i simboli crnogorske države, naziva najvećim istorijskim događajem u Crnoj Gori. Na bogohulnim freskama u tom hramu, srpski mitropolit se nalazi u istoj ravni s Isusom Hristom, i pritom on sam određuje kome je od još živih savremnika mjesto u raju ili paklu!

Umjesto da obnovu CPC shvatite kao najvažniji nacionalni zadatak i zaštitite vjernike CPC koji su vam, svi do jednoga, bili najvjerniji saborci u pokretu za nezavisnost, dopustili ste da naša crkva ostane bez osnovnih sredstava za preživljavanje. Sa žaljenjem moramo primijetiti da su neki od vas, kojima su do juče bila puna usta zalaganja za naša prava, odjednom zaćutali najavljujući očiglednu trgovinu na račun nacionalnih interesa, pa i Crnogorske pravoslavne crkve.

Kako drugačije tumačiti iznenadnu ljubav sa sveštenstvom SPC, ili najave koalicija vaših stranaka s političkim subjektima kojima je Amfilohije Radović glavni duhovni i ideološki pokrovitelj. Vukovi su navukli jagnjeće kože, i srpski popovi koji su bili glavni duhovni inspiratori etničkih čišćenja i genocida u potonjim ratovima, zajedno s četničkim vojvodama i njegovim saborcima, među kojima ima i bivših reformista i indipendista, traže tobožnje građanske slobode i univerzalna prava za sve, osim za CPC. Kratkovida i kratkoročna trgovina s nacionalnim interesima, pogotovo u društvima sa starim identitetskim podjelama i još živim spoljnim hegemonizmom, uvijek je skupo koštala, ne samo njene aktere, nego i države kojima su na čelu. Brojni su istorijski i savremeni primjeri koji to potvrđuju, pa i ovaj današnji u Ukrajini.

Mi smo svjesni da vaš položaj lidera obnovljene države nije lišen velikih iskušenja, i da se suočavate s krupnim naslijeđenim problemima, koji se ne mogu riješiti za jednu godinu, pa ni za jedan izborni mandat. No, zapala vas je izuzetna istorijska prilika da poslije stvaranja državne nezavisnosti, iza sebe ostavite i široki trag u ukupnoj emancipaciji naše nacije. Ukoliko želite da vaša imena budući naraštaji izgovaraju s poštovanjem ne smjete dozvoliti da vas trenutni, lični ili stranački interesi, skrenu s glavnog pravca u dovršetku izgradnje nacionalne svijesti kroz duhovne, kulturne i obrazovne institucije, jer je to glavni preduslov da naredne generacije sačuvamo od unutrašnjih sporova i raskola, kojima su naš narod i država bili izloženi kroz gotovo cijelu dosadašnju istoriju.

Stoga, molimo se da vam Bog dadne državničku krepost, pronicljivost i vjeru u napredak, poput vaših velikih predšasnika, Petrovića Njegoša, tvoraca moderne crnogorske državnosti i Crnogorske pravoslavne crkve.

Ostajem vaš dobroželatelj

Vladika Mihailo