O Dvorskoj kapeli i Mitropoliji, ništa lično

Osporavanje postojanja države Crne Gore, očigledno, svakim danom postaje sve zamršeniji i teži posao. Tim povodom, ima tu svega i svačega. Ipak, činjenično, ponajviše ima neistina i zabluda. Ovaj tekst, o jednoj crkvici, ostavljenoj u nasljeđe, samo govori u prilog upornosti jednog neprijateljstva, dogmatizma, sračunate negacije, a i popriličnog primitivizma, uz koji se savršeno slažu termini poput vandalizma i otimačine. Nego, da krenemo redom.

Piše: Željko VUKMIROVIĆ

Marta mjeseca 1993. godine, Dvorska kapela u podgoričkom dijelu grada Kruševac je obijena.Korisnici: Vrata na crkvi i brave su zamjenjeni. Krajnji korisnici ovog kriminalnog akta postali su srpski sveštenici, zapravo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, imenovana kao Mitropolija crnogorsko primorska.O tome, u to vrijeme, kratku izjavu dao je Petar Kankaraš, tadašnji predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.“Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja „Josip Broz Tito“ je dana 18.3.1993. g. MUP-u CG. Centru bezbjednosti Podgorica podnijela krivičnu prijavu zbog provale u Dvorsku kapelu, razbijanjem vrata i zamjenom brava, od strane sveštenika SPC Mitrovića i Femića, književnika Dubaka i desetak mladića, s napomenom da se radi o ‘spomeničkom kompleksu kulture’ o kojem vodi računa i Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i da je ta provala prethodno prijavljena telefonom 15. 3. iste godine” .Nakon toga, nešto kasnije, Dvorska kapela je od strane novouspostavljenog krajnjeg korisnika, dakle Mitropolije crnogorsko primorske, preimenovana u crkvu Svetog Dimitrija. Prekrečena je, a umjesto dotadašnjeg kamenog poda, postavljen je laminat. Uz to, angažovan je i stražar, mada se obilascima objekta ili samo šetnjom pored, moglo utvrditi da postoje i više njih koji, poput kakve paravojne formacije, čuvaju sadašnju crkvu.Kralj Nikola, Crna Gora, Titograd, Centar savremene umjetnosti: Iako je Dvorska kapela zaključkom skupštine grada Titograda iz 1982. godine data na trajno korišćenje Galeriji nesvrstanih zemalja "Josip Broz Tito", a kasnijem Centru savremene umjetnosti, nakon pomenute provale prisvojena je od strane Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, te je u cilju daljeg zadržavanja prisvojenog, osporavan i testament kralja Nikole, a i sudske odluke. I tako uporno, sve do danas. Ipak, ova dokazivanja su, baš kao i nasilnički čin sticanja i prisvajanja Dvorske kapele, samo nasilnička i ništa drugo.Jer, Dvorac Kruševac, kojeg čini rezidencija, Perjanički dom i crkvica – kapela, te pomoćni objekti i ograđena zemlja sa četinarima, testamentom crnogorskog kralja Nikole Petrovića ostavljen je u nasljeđe njegovom sinu knjazu Mirku, te samim tim predstavlja crnogorsko kulturno dobro.Srpska pravoslavna crkva se nigdje ne spominje. Pa, čak ni mogućnost da bude vlasnik. A ni paravlasnik.Uz to, nedvosmisleno je utvrđeno da je u godinama gazdovanja nad ovim kulturnim dobrom, upravo sadašnji gazda, dakle Srpska crkva u Crnoj Gori, devastirala i degradirala objekat nad kojim gazduje. Od preimenovanja i novih dveri do podne obloge. Bar je tako utvrdila Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore, još u septembru 2004. godine.zeljko2Zanimljivosti: Zanimljivosti radi valja napomenuti i da je nedavno Uprava za zaštitu kulturnih dobara najavila podnošenje prijave protiv Mitropolije zbog “skrnavljenja i devastacije“ Manastira Reževići, naloživši da se odmah prekinu radovi na njemu. Tim povodom mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije optužio je Upravu za zaštitu kulturnih dobara da se prema crkvi ponaša kao prema kriminalnoj organizaciji.Ili, doslovce, baš ovako: “Oni imaju odnos prema crkvi kao da je to neka kriminalna organizacija, sa kriminalcima koji tu ugrožavaju sveukupno kulturno nasljeđe”.Pravdanje ovako sročene izjave se nameće, zaista, kao nemoguća misija. Jer, skrnavljenje i devastacija kulturnog nasljeđa bilo gdje na svijetu predstavlja kriminalni čin, a kako iza tog čina stoji organizaciono djelovanje, onda se nikako drugačije ne može zvati do – kriminalna organizacija.Tek, crkvica – kapela na Kruševcu nije usamljen primjer nasilničkog ponašanja. A ni sva opovrgavanja, osporavanja i, na kraju, poništenja crnogorske kulturne baštine. Čitanje istorijskih dokumenata onako kako to odgovara predstavnicima srpske crkve u Crnoj Gori, valjda se podrazumjeva. Taj dio priče je već iskušan, mnogo puta, od poodavno. zeljko3Nepodnošljiva lakoća profilizacije: Nego, uz dužno poštovanje različitosti i uvjerenja, valja ipak istaći par stvari. Recimo, ono kako Mitropolija crnogorsko primorska u Crnoj Gori uživa u priznanju sopstvenog djelovanja kao pravnog lica i privrednog subjekta, ali uživa i u povlastici koju nudi djelovanje jedne neprofitne organizacije. O velikim svotama novca koja joj se pripisuju da ostvaruje, iz njihovih redova tvrde da su obične klevete. Sa druge strane imaju ozbiljne primjedbe na poreska opterećenja koja su, prema njihovim navodima, ogromna. O tome, kako ovi suprostavljeni stavovi idu jedan sa drugim, vjerovatno bi samo revizori imali što da kažu, ponajprije iz razloga što je matematika, a bez obzira na sva trabunjanja, jedina apsolutna istina na svijetu. Mada, kako Crna Gora već poduže ima posla sa Mitropolijom crnogorsko primorskom, nije isključeno da Mitropolija i tu matematiku ospori. Valjda je to tek stvar nijanse, nešto vokativno, oglašavanje u negaciji prema svemu crnogorskom, ko zna…Svejedno, za kraj: U ponuđenom tekstu navedene su činjenice, plus nešto od mrvica suštine policijskih i pravnih formulacija, te nekih dijelova medijskih objava. U svakom slučaju, sve je nešto mnogo nalik sitnicama koje život znače. Ili samo argumentima koji su morali, po ko zna koji put, da budu iznešeni. Ništa od toga ne ide u prilog Srpskoj crkvi koja insistira na posjedovanju kulturnog nasljeđa Crne Gore. Radi se o raspolaganju materijalnim dobrima. I materijalnim efektima. Zapravo, radi se o više od 60 hiljada kvadrata zemljišta i 523 objekta.

Ništa lično.

Piše: Željko VUKMIROVIĆ

Marta mjeseca 1993. godine, Dvorska kapela u podgoričkom dijelu grada Kruševac je obijena.

Korisnici: Vrata na crkvi i brave su zamjenjeni. Krajnji korisnici ovog kriminalnog akta postali su srpski sveštenici, zapravo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, imenovana kao Mitropolija crnogorsko primorska.

O tome, u to vrijeme, kratku izjavu dao je Petar Kankaraš, tadašnji predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.“Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja „Josip Broz Tito“ je dana 18.3.1993. g. MUP-u CG. Centru bezbjednosti Podgorica podnijela krivičnu prijavu zbog provale u Dvorsku kapelu, razbijanjem vrata i zamjenom brava, od strane sveštenika SPC Mitrovića i Femića, književnika Dubaka i desetak mladića, s napomenom da se radi o ‘spomeničkom kompleksu kulture’ o kojem vodi računa i Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i da je ta provala prethodno prijavljena telefonom 15. 3. iste godine”

.Nakon toga, nešto kasnije, Dvorska kapela je od strane novouspostavljenog krajnjeg korisnika, dakle Mitropolije crnogorsko primorske, preimenovana u crkvu Svetog Dimitrija. Prekrečena je, a umjesto dotadašnjeg kamenog poda, postavljen je laminat. Uz to, angažovan je i stražar, mada se obilascima objekta ili samo šetnjom pored, moglo utvrditi da postoje i više njih koji, poput kakve paravojne formacije, čuvaju sadašnju crkvu.

Kralj Nikola, Crna Gora, Titograd, Centar savremene umjetnosti: Iako je Dvorska kapela zaključkom skupštine grada Titograda iz 1982. godine data na trajno korišćenje Galeriji nesvrstanih zemalja "Josip Broz Tito", a kasnijem Centru savremene umjetnosti, nakon pomenute provale prisvojena je od strane Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, te je u cilju daljeg zadržavanja prisvojenog, osporavan i testament kralja Nikole, a i sudske odluke. I tako uporno, sve do danas.

Ipak, ova dokazivanja su, baš kao i nasilnički čin sticanja i prisvajanja Dvorske kapele, samo nasilnička i ništa drugo.Jer, Dvorac Kruševac, kojeg čini rezidencija, Perjanički dom i crkvica – kapela, te pomoćni objekti i ograđena zemlja sa četinarima, testamentom crnogorskog kralja Nikole Petrovića ostavljen je u nasljeđe njegovom sinu knjazu Mirku, te samim tim predstavlja crnogorsko kulturno dobro.Srpska pravoslavna crkva se nigdje ne spominje. Pa, čak ni mogućnost da bude vlasnik. A ni paravlasnik.Uz to, nedvosmisleno je utvrđeno da je u godinama gazdovanja nad ovim kulturnim dobrom, upravo sadašnji gazda, dakle Srpska crkva u Crnoj Gori, devastirala i degradirala objekat nad kojim gazduje. Od preimenovanja i novih dveri do podne obloge. Bar je tako utvrdila Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore, još u septembru 2004. godine.

Zanimljivosti: Zanimljivosti radi valja napomenuti i da je nedavno Uprava za zaštitu kulturnih dobara najavila podnošenje prijave protiv Mitropolije zbog “skrnavljenja i devastacije“ Manastira Reževići, naloživši da se odmah prekinu radovi na njemu. Tim povodom mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije optužio je Upravu za zaštitu kulturnih dobara da se prema crkvi ponaša kao prema kriminalnoj organizaciji.Ili, doslovce, baš ovako: “Oni imaju odnos prema crkvi kao da je to neka kriminalna organizacija, sa kriminalcima koji tu ugrožavaju sveukupno kulturno nasljeđe”.Pravdanje ovako sročene izjave se nameće, zaista, kao nemoguća misija. Jer, skrnavljenje i devastacija kulturnog nasljeđa bilo gdje na svijetu predstavlja kriminalni čin, a kako iza tog čina stoji organizaciono djelovanje, onda se nikako drugačije ne može zvati do – kriminalna organizacija.Tek, crkvica – kapela na Kruševcu nije usamljen primjer nasilničkog ponašanja. A ni sva opovrgavanja, osporavanja i, na kraju, poništenja crnogorske kulturne baštine. Čitanje istorijskih dokumenata onako kako to odgovara predstavnicima srpske crkve u Crnoj Gori, valjda se podrazumjeva. Taj dio priče je već iskušan, mnogo puta, od poodavno.

Nepodnošljiva lakoća profilizacije: Nego, uz dužno poštovanje različitosti i uvjerenja, valja ipak istaći par stvari. Recimo, ono kako Mitropolija crnogorsko primorska u Crnoj Gori uživa u priznanju sopstvenog djelovanja kao pravnog lica i privrednog subjekta, ali uživa i u povlastici koju nudi djelovanje jedne neprofitne organizacije. O velikim svotama novca koja joj se pripisuju da ostvaruje, iz njihovih redova tvrde da su obične klevete.

Sa druge strane imaju ozbiljne primjedbe na poreska opterećenja koja su, prema njihovim navodima, ogromna. O tome, kako ovi suprostavljeni stavovi idu jedan sa drugim, vjerovatno bi samo revizori imali što da kažu, ponajprije iz razloga što je matematika, a bez obzira na sva trabunjanja, jedina apsolutna istina na svijetu. Mada, kako Crna Gora već poduže ima posla sa Mitropolijom crnogorsko primorskom, nije isključeno da Mitropolija i tu matematiku ospori. Valjda je to tek stvar nijanse, nešto vokativno, oglašavanje u negaciji prema svemu crnogorskom, ko zna…

Svejedno, za kraj: U ponuđenom tekstu navedene su činjenice, plus nešto od mrvica suštine policijskih i pravnih formulacija, te nekih dijelova medijskih objava. U svakom slučaju, sve je nešto mnogo nalik sitnicama koje život znače. Ili samo argumentima koji su morali, po ko zna koji put, da budu iznešeni. Ništa od toga ne ide u prilog Srpskoj crkvi koja insistira na posjedovanju kulturnog nasljeđa Crne Gore. Radi se o raspolaganju materijalnim dobrima. I materijalnim efektima. Zapravo, radi se o više od 60 hiljada kvadrata zemljišta i 523 objekta.

Ništa lično.

(Portala Analitika)