Na Ivanovim Koritima nema mjesta za CPC?

VAŠE BLAŽENSTVO VLADIKO CRNOGORSKI,

UVAŽENO SVEŠTENSTVO,

POŠTOVANI VJERNICI CPC, UVAŽENI PRIPADNICI MUPA-A CRNE GORE,

POŠTOVANI PRIPADNICI MEDIJA I GOSTI

Pozdravljam vas u ime Crkvenog odbora Njeguša i u svoje lično ime.

Evo nas poslije godinu dana na istom mjestu i sa istom situacijom. Mi pored guvna, iza nas policija i zatvorena vrata hrama Svetog Preobraženja..

No niko od nas prisutnih nije kriv za ovakvu situaciju.

Sve ovo vuče korijene od davnina, a pogotovo od kad je oslabljena Crna Gora, iscrpljena Balkanskim ratovima ušla na stranu Srbije i Antante u rat protiv Austrougarske.

Vodila je nadčovječanske borbe protiv nadmoćnog neprijatelja, žrtvujući sebe da bi pomogla drugima.

Zauzvrat Crna Gora iz Prvog svjetskog rata izašla je ponižena, prvi put u svojoj istoriji kapitulirala,ostala bez pomoći saveznika, bez države,crkve i dinastije.

A vjerovala je u svoje Saveznike.

O tome svjedoci I sledeći dogadjaj, zabilježen u „Glasu Crnogorca”.

Naime,u trnutku kada su dolazili francuski artiljerci na Kuk, 22.09.1914. ranjena su dva francuska vojnika od granata ispaljenih sa austrijskih utvrdjenja i ratne flote iz Boke.

Jedan od njih, po imenu gospodin Vat je od rana i umro.Sahrana je obavljena pred crkvom Svetog Preobraženja na Lovćenu, kojoj su prisustvovali:

-Komandant Lovcenskog odreda knjaz Petar, naši i francuski oficiri

francuski komandant artiljerije gospodin Grelije, srbijanski potpukovnik gospodin Poligorić, zastupnik Ministra Francuske na Cetinju major Ru, zastupnik Ministra vojnog gospodin Popović, Šef štaba Lovćenskog odreda komandir Lompar , vod crnogorskih pjesaka i artiljerije, vod francuskih artiljeraca, vod srpskih vojnika , oficirski kor, vod ordonasa, vojna muzika, vojnici izvan stroja .

Zaupokojenu liturgiju francuskom vojniku služio je pop CPC Jovo Radonjić.

Knjaz Petar se oprostio ovim riječima:

“Prije nego tvoje junačko čelo pokrije za vazda crnogorska zemlja, koju si mili druže,došao da brainiš, spajajući tvoje junaštvo sa onijem tvojojeh crnogorskih drugova, hoću da ti se iskreno zahvalim i da se za vazda oprostim sa tobom.

Tamo gore na nebu srešćeš duše savezničkih junaka:Belgijanaca, Engleza,Rusa i Srba, pa im kaži da se zajednički neprijatelj povlači i da će brzo podleći našim zajedničkim pregnućem.

Počivaj na ovom brijegu izviše kojega se uzdiže veličanstveni grob našeg najvećeg pjesnika koji je toliko volio tvoju domovinu i njenu slobodu.

S pomoću Božjom ćemo brzo sići u sunčane doline i pri obalama gdje tiho umiru valovi obraćemo lovorove vijence i ruže , i ti ćeš imati dio kojega si zaslužio.

Zbogom hrabri Francuzu, vjerni borče za pravednu i svetu stvar. Zbogom”.

Zahvalio mu se na oproštajnom govoru gospodin Grelije, komandant francuske artiljerije na Lovćenu, koji se takodje oprostio od svog vojnika.

Oprostio se i izaslanik gospodin komandant Ru i pomoćnik šefa štaba Lovćenskog odreda gospodin kapetan N.Jovićević.

Knjeginja Ksenija polozila je vijenac sa gospodjom Ros.

Znači, ovaj sveti hram i sveta mu zemlja oko njega primila je ovog savezničkog vojnika u svoja njedra uz najveću vojnu i vjersku počast države Crne Gore.

Isto tako u njenim njedrima našao je vječno počivalište austrijski vojnik, koji je nastradao u lovćenskim gudurama.Sahranjeni su jedan do drugoga, saveznički I neprijateljski vojnik ,okruženi njeguškim grobovima.

Za sve je bilo mjesta u ovom hramu, samo nema mjesta za vjernike Crnogorske pravoslavne crkve, čiji su je djedovi I očevi podigli i sačuavali do današnjih dana.

No, nadam se u Boga da ce pravda pobijediti i vrata ovog svetog hrama biti uskoro otvorena i za ovaj sveti dan i vjernike CPC.

Jovo M.Bećir

Lovćen, na Sv.Preobraženje,19.08.2013.