Da li je SPC osmovjekovna u CG?

Saopštenje za javnost

02. 09. 2012. godine

     U otvorenom pismu mitropolita Amfilohija presjedniku države Crne Gore gospodinu Filipu Vujanoviću od avgusta 2012. godine, ponovo se

manipuliše neistinom da je Mitropolija Crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve (MCP CPC) organski nastavak Mitropolije Crnogorske iz

vremena kraljevine Crne Gore. Da je to istina, zar bi regent Aleksandar svojim ukazom od 17.06.1920. godine ukidao viševjekovnu, slobodarsku,

istorijsku, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Viševjekovni istorijski proces i borba za slobodu kao i život u slobodi Crne Gore,

CPC i Crnogoraca potvrđuju da se niti SPC niti njena Mitropolija Crnogorsko-primorska niti mogu smatrati i nijesu organski nastavak

Mitropolije Crnogorske osmovjekovno prisutne u crnogorskoj državi, kako su to isticali i ističu Amfilohije i presjednik Vujanović.

     Iz otvorenog pisma se saznaje da je MCP SPC proljetos svoje "osmovjekovno postojanje u Crnoj Gori" prijavila  MUP-u Crne Gore. Ako je osmovjekovna, a nije, zašto se prijavila nadležnom državnom organu tek u

proljeće, ove, 2012. godine!? Znači li to da ona do proljeća ove godine nije postojala, ili je radila na divlje i na crno kao nelegalna,

nelegitimna, bez pravnog subjektiviteta, ne poštujući ustavni i pravni sistem i poredak u Crnoj Gori i ujedno im se suprostavljajući. To

potvrđuju opštepoznate  činjenice i izvještaji Vlade Crne Gore o stanju crnogorske kulturne baštine iz 2005. godine iz kojeg kao i iz javno

publikovanih izvora, saznaje se da je Mitropolija SPC u CG sa svojim eparhijama izvršila na stotine krivično neprocesiranih zlodjela teških

devastacija, degradacija i pljački sakralnog fundusa uz forsiranje i primjenu raškog i raško-vizantijskog graditeljskog stila i znaka do tada

stranog crnogorskom sakralnom graditeljskom nasleđu.

Takođe, i da je iznosila iz Crne Gore i nezakonito odnosila ogromna novčana sredstva manipulišući njima van legalnih žiralnih tokova ili ih

koristila na promjeni crnogorske crkvene arhitekture, u novogradnji crkvenih i necrkvenih objekata kao i u svojoj političkoj kampanji protiv

Crne Gore, CPC i Crnogoraca, tražeći i zalažući se da prvi decembar, dan nestanka Crne Gore 1918. godine bude proglašen njenim nacionalnim i

državnim praznikom. Činom prijave MUP-u CG, MPC CPC nema pravo na vjekovnu crnogorsku crkvenu imovinu i Božje hramove, već samo na ono što

je nakon 1920. godine izgradila. Kako je mnoge sakralne objekte u potonjih dvadeset godina u Crnoj Gori podigla na divlje, bez dozvole,

dužna je da ih u skladu sa važćim zakonskim dokumentima i praksom legalizuje. Zloupotrebljavala je svoj položaj nezakonitog vlasnika i

upravljača manastira, crkava i crkvene imovine koju je na sebe protivpravno i nelegitimno kataskarski uknjižavala, odnosno prevodila.

Izrugivala se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi  kao policijskoj ustanovi, a sada se sama prijavila  kod policije. Da li je i sama postala " policijska sekta"? Zašto se

prijavila MUP-u CG, kad za to nema nikakve zakonske osnove, kako se veli u otvorenom pismu m. Amfilhija?! Krši li ona na taj način još jednom

zakon ili priturječi samoj sebi? Analizom njenog postupka prijave jasno je da ona prijavom MUP-u CG ne krši zakon već sebe i svoju dotadašnju

ideologiju i praksu negira, potvrđujući da do momenta prijave nije govorila istinu o sebi kao samodovoljnoj i od Boga datoj, niti istinu o

Crnoj Gori, CPC i Crnogorcima. Ali i da čin njene prijave nije garancija da će početi da govori istinu o svim crnogorskim ciljevima i metama svoje necrkvene i destruktivne misije. Da je tako potvrđuje i ovo Otvoreno pismo. SPC sama za sebe Otvorenim posmom ističe da se prijavila radi potvrđivanja i ostvarivanja svojih imovinskih prava. Znači, sama je priznala da ta imovinska prava do čina svoje prijave proljetos nije ni imala! Pa otkuda onda njena katastarska

uknjižavanja crnogorske crkvene imovine na sebe? Njena prijava MUP-u Crne Gore dokazuje da ona mora sve početi iznova. Da je na novom početku

i da nije bila ni osmovjekovna, ni kanonska jer uz nepoštovanje kanona nije poštovala zemaljske zakone. Osim toga, njena prijava posvjedočila

je da nju više interesuje materijalna strana i imovina od duhovne strane i crkvenog poslanja. Materijalna strana i posjedovanje  imovine su joj

bili  i ostali  samo  materijalno-finansijska  osnova sa koje vodi duhovnu i političku misiju i kampanju protiv Crne gore,CPC i Crnogoraca

radeći na njihovoj disoluciji  denacijonalizaciji.Čin prijave SPC u CG crnogorskom MUP-u otvorio je  niz nezaobilaznih  pitanja koja čekaju i

traže precizne odgovore našoj javnosti kao što su:

     Dje je prijavljena, tj. registrovana SPC u Crnoj Gori, u kojem gradu?Zašto je njena prijava tek sada objelodanjena  poslije toliko

mjeseci od "registracije"? Kako će onda SPC u CG  odbraniti svoju upornoponavljanu neistinu da je ona starija od države  Crne Gore i da je

stvarala crnogorsku državu, te da su države uključujuci tu u prvom redu Crnu Goru  prolazne, a ona vječna?!  kako sada razmišlja ako uopšte

razmišlja ili samo naredbe izvršava klir SPC u Crnoj Gori? Dali će  taj klir i  dalje da misionari  u Crnoj Gorii ili Srbiji, ili nekoj od

"srpskih zemalja"? Treba li im  Sedmi bataljon sada u Crnoj Gori!?

      U  otvorenom pismu se ističe da je SPC "registrovana u Crnoj Gori i da je to potvrdila crnogorska  vlada.Tom "registracijom SPC  je

porekla svoju demagogiju i stalno ponavljanje neistine kako je registrovana od Boga i da je Božja.Znaći  li to da je ona sama kao i

njeni tumači, zaštitnici i zastupnici sa visokih političkih i državnih adresa  bili u zabludi sve do proljetost ,odnosno sve do njene prijave, pa

i dalje sve do sada, upornim ponavljanjem neistina  da ona ima posebnu i specijalnu pravnu sposobnost, kao i  da je Božja. Iz ovog postupka SPC u

Crnoj Gori proizilazi, da ona tek proljetos sazanaje da se tek prijavom nadležnom državnom organu  stiče uz imovinsko  pravo i pravo na

crkveno-vjersko organizovanje  i organizovano djelovanje  i ostvarivanje vjerskih prava i sloboda.Nepobitna je činjenica  da je tek  ovom

prijavom SPC  napravila smo prvi formalni korak u poštovanju  i priznavanju ranije  medjunarodno priznate države Crne Gore  koju sve do

proljeća 2012. g. nije priznavala i poštovala. I ne samo to. Predvodila je anticrnogorski  i protivslobodarski pokret  srpskih i prosrpskih partija

zakletih protiv crnogorskog referenduma  o državnoj samostalnosti  i

suverenosti.

 Time je ona demantovala svoje neistinite konstrukcije  da je i ranije poštovala i priznavala,odnosno priznala crnogorsku  državu,čiji
je teritorijalni integritet i suverenitet narušavala  i još ga  uvjek narušava  preko svojih  eparhijau Crnoj Gori  sa centrima izvan
crnogorskih  državnih granica.To što se MCP SPC prijavila  u Crnoj Gori na daje joj za pravo da sebe tumači i neistinito prestavlja nasljednikom
CPC u crnogorskoj državi na čijem tlu je ona nastala tek 1920g. kao okupatorski  proizvod i posljedica disloucije  crnogorske države  i crkve
i njihovog nasilnog prisajedinjavanja i to,držabe Crne  Gore Srbiji,a Crnogorske Pravoslavne Crkve-Srpkoj pravoslavnoj crkvi.Otuda i pitanje 
,želi li SPC  da ovom prijavom svoju ulogu  dželata zamijeni ulogom  žrtve,ulogom koja isključivo pripada obnovljenij CPC.I
dalje,kada SPC govori istinu?.Prije ili sada i da li će  je ikada govoriti i promijeniti svoje  negatorsko  mišljenje  o  Crnoj Gori,CPC i
Crnogorcima.Činom prijave MUP-u SPC  u CG je napravila gest  i obaveznu  izjavu  da podpada  pod  zakone  i zakonski poredak Crne
Gore,jednom riječju,demantujući  sebe u svojoj se ukupnoj misiji i djelovanju.Ali to  ujedno  i nije garancija  o promjeni  njene 
strategije,misije  i poslanja prema  Crnoj Gori,CPC i crnogorcima. MCP
S PC  ovom prijavom ili kako veli "registracijom"  nije zaštitila  svojeg  zaštitnika  g.Vujanovica,već ga je i sama demantovala pobijajući sve
njegove navode  i stavove o Srpskoj crkvi kao kanonskoj i Božjoj.Izložila ga je ismijavanju u okviru  istocnog  pravoslavlja kod
svih onih  dvanaest  Patrijarha  u okviru  istočnog pravoslavlja,tvrdnjom da je ona kanonska u što im je i sam g.predsjednik Vujanovic lakovjerno povjerovao.
Svještenstvo  i vjernici CPC  veoma žale što je  g.vujanović bio  žrtva 
Mitropolita Amfilohija  i SPC.