Ruski model ne može biti uzor za rješavanje crnogorskog crkvenog pitanja

Povodom izjave predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića "Ruska pravoslavna crkva koja je nakon raspada SSSR-a uvažila pozicije mitropolija dajući im jedan poseban stepen vrednovanja i veći kapacitet vjerovanja, sjajan primjer rješavanja crkvenog pitanja", CPC se oglašava saopštenjem:

Crnogorsko crkveno pitanje je otvoreno. Ono traži da bude riješeno. Potreba i imperativ našeg vremena i

budućnosti je njegovo rješavanje radi napredovanja crnogorskog naroda, nacije države, i društva u cjelini. Samo sa riješenim crkvenim pitanjem Crna Gora zaokružuje i učvršćuje crnogorski nacionalni i državni identitet, neizostavan i nezaobilazan za njene toliko željene evroatlantske integrascije. Istovremeno ispravlja nepravde prema svojoj domicilnoj, svetoj, autokefalnoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskim vjernicima, bez čijeg oslobađanja od stega svetosavske devastacije i diskriminacije koju sprovodi Srpska pravoslavna crkva nad njima, nema crnogorskog nacionalnog, državnog i vjerskog identiteta u punom kapacitetu. To uočavaju i visoke međunarodne adrese. I dok Stejt Department u svojem potonjem izvještaju konstatuje, s pravom, rast tenzija i sporova između SPC i CPC kao i problem restitucije, predsjednik naše države neprestano govori i harmoniji između vjernika i crkava u Crnoj Gori. Time upotpunjuje svoju raniju izjavu da mitropolit Amfilohije ne negira Crnu Goru, Crnogorce, crnogorski jezik i sve crnogorske vrijednosti, iako je u stvarnosti obrnuto.

Kanoni u čije se rješavanje, tumačenje i primjenu miješao, više ne važe, već politika.

Koliko je promašio temu rješavanja crnogorskog crkvenog pitanja najbolje svjedoči njegovo zaobilaženje pozicije

CPC i bavljenje problemom autokefalnosti manjinske Crnogorsko-primorske mitropolije, kao filijale SPC u Crnoj Gori. Pri tome je njeno pozicioniranje uvažavanje realnosti kroz model Ruske crkve, kako on to apostrofira, jer je onakako on to veli, veoma uvažila pozicije mitropolija, dajući im poseban stepen vrednovanja i veći kapacitet djelovanja.

Ruski model ne može biti uzor za rješavanje crnogorskog crkvenog pitanja.

Predsjednik je ispuštio iz vida ono što je bitno: da on nije predsjednik Srbije ili Rusije u kojima je riješeno crkveno pravoslavno pitanje, već Crne Gore u kojoj je neriješeno. A riješiti se ne može na predsjednikov način. Tezom da se kod nas nameće priča o crkvi ili njegovim zalaganjem da se ono riješi na način na koji i ne može biti riješeno, a to znači da rusko-srpski način, zbog čega on dobija odlikovanja. Jer u slučaju njegovog rješenja na tuđ način ne samo Stejt Department, već svi razumni mogli bi i ubuduće samo da konstatuju da tenzije između SPC i CPC ne prestaju.