Autor: J.Pejović
Postavljeno: 11. 12. 2010.

"Gorski vijenac" prema novom pravopisu

U štampi je izdanje Njegoševog "Gorskog  vijenca", upriličeno prema pravopisu crnogorskog književnog jezika. Primijenjena su nova ortografska pravopisna pravila, odnosno slova s’i z’u riječima za koje je priređivač siguran da je Njegoš izgovarao tako. Priređivač je dugogodisnji novinar  Božidar Miličić,a propratni tekst napisao je prof. dr Novak Kilibarda.

Priređivač „Gorskog vijenca”  profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti i dugogodisnji novinar i urednik u više crnogorskih medija Božidar Miličić, u potpunosti je primijenio crnogorsko pismo, odnosno upriličio najpoznatije Njegoševo djelo prema pravopisu crnogorskog književnog jezika. U odredjene riječi uveo je s` i z` , siguran da je Njegos tako govorio.   Više posla Miličić je imao u akcentovanju djela, kako bi se lakše moglo čitati Njegoševim jezikom.

 Autor propratnog teksta dr Novak Kilbarda konstatuje da bi čitalac trebalo da zna da je Njegoš rukopis povjeravao svojim saradnicima, koji su ga zbog nečitkosti nerijetko nedosljedno prepisivali, pa je tako i u „Posveti” ostao izraz „ ovde”, koji je Miličić ijekavizirao i napisao „ovđe”.

Profesor Kilibarda, takođe, napominje da Vladika Rade nije mogao  adekvatno označiti ta slova zbog toga što ih stamparija slavenoserbskog jezika, u Beču 1847. godine nije imala.

Gorski vijenac je, prema ocjeni mnogih teoretičara, najbolje djelo u književnosti Južnih Slovena. Prvi put šampan je 1847. godine u Beču, a nakon toga još 230 puta. Preveden je na mnoge strane jezike. Prvi put u Crnoj Gori stampan je 1913. godine,  a ovo izdanje prvo je uobličeno prema crnogorskom standardizovanom jeziku.

 Božidar Miličić uradio je, kaže, ovaj posao za ljude, koji govore Njegoševim jezikom, u želji da im priblizi „Gorski vijenac”.

Izdavač je „Grafo Belo”, a finansijku podršku obezbijedilo je Ministarstvo prosvjete i nauke.